Челарево
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE

Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:06 am

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE 10483

SELJAK SRBA


Usao sam u otmenu kafanu negde u blizini Bajlonove pijace na Dorcolu, i mojemu stolu pridje mlad kelner, i upita me: - Jeste li hteli nesto da popijete - jes, hteo bi pivo, ladno, po mogucstvu veliko ne toceno, i da ga pijem onako direkt iz flasu sto mi seljaci kazemo iz centrale. Kaze - pivo imamo samo ono malo a ovde i ne mozete da pijete iz flase - Slusaj momak ja za svoje pare cu da ga pijem kako ja ocu a to malo pivo popi ti jer nisam dosao da sipam kapi u oci vec da popijem veliko ladno pivo jer sam zedan. A on ti na to meni, pa veliko pivo imate preko puta, tamo gde su one pijandure i trubaci. Tako ti on kulturno mene obavesti kako cu da se vladam u kafani i gde mi je mesto.

Video sam ja po tim gradskim kaficima, okupljaju se mladi momci i devojke. U onim van grada, retkim kafanama seljaci, zaludnicari i pijanci. Mi smo to zvali kafana, kafu mi nismo smatrali za piće. Nju ce zena sa komsinicom kod kuće da popije. U kafani je pice rakija, špricer, pivo ili belo ili crno vino.

Sve su kafane nekad bile iste: stolovi i stolice su bili drveni, a stolnjaci karirani, u boljim je bijeli nadstoljnjak postavljan a na njemu limena piksla puna opusaka. Kafane smo zvali, kod Rumuna . vlauuce, kod Bore koske, jer kod njega obaveyno neko polomi zub kad jede pasulj, kod Tase bubasvabe jer kod njega uvek ima neki bubetina i nikad mu ne radi kazance u veceju.

Na zidu je uvek na istom mestu visila Titina slika dok je nisu skinuli i zamenili sa slikom naseg dragog srbina i brata Slobodana Milosevica. Dok je visila Titina slika, kad se neko dobro napije nije retko da je pala i psovka Jebo te Tito. A vec je bio i napad na vlast i drzavu ako je koja flasa polomila staklo i Tito zavrsio na popljuvanom podu, pa je posla imala cesto samnom i milicija.

Tako se ne retko nadjoh i ja kod sudije za prekrsaje priveden zbog razbijene Titine il Slobine slike. Pa kad me sudija pitao jesi pijan razbio sliku i psovo ga i rekao da je to govno za sve krivo sto nam se u ratu i posle rata desilo. Da je jos gora baba Jula ona njegova luda zena, to komunisticko kopile sto pise neke vajne knjige i doktorira po Moskvi. Kaze da sam uvredio funkciju presednika i njegovu zenu i da treba da platim kaznu il da idem deset dana u bajbokanu.

Kazna je bila taman tolika kolko jedno uredjeno tele pa sam pre birao bajbokanu i tamo upoznao neke prave ljude. Tamo se sve zna ko je u vlasti naj veci lopov, ko se sa cijom zenom svalerise i ko ce prvi da zglajyne ili pobegne iz zemlje zbog pronevere drzavnih para.

Posle su skinuli i sliku Slobe Milosevica pa drugu nisu imali pa vise me ne privode jer vise ne lupam slike i ne psujem vlast jer sam celu stalu teladi dao na kazne i bar tri cetiri ubojnice uranio u zatvoru u Padinskoj Skeli jer nisam hteo da platim kazne za remecenje javnog reda i mira.

U kafic ne ide niko ko oce da odsvira prvu il drugu jutarnju trubu. Ko oce da solira, pije unuce na kiosku.
Pivo popiti u kaficu je isto ko da si seo u izlog de te svi gledaju. Unuce se pije u parku ili iza zgrade na prakingu kod starih garaza.

U kafani sednes za sank iza tebe neko uvek jede corbast pasulj i gustira ljute feferone.
I ovaj kafic je bio sa nekim cudnim imenom na IN za stolovima na jednoj strani su sedeli momci a na drugoj strani devojke i posmatrali se ko dve zaracene strane. Vidim ja gde sam upao pa reko ovi me gledaju u moju sajkacu ko da ce taman da pred nijma da igra mecka

Zahvalim se ja njemu lepo na nista i odo preko puta da trubim u prvo veliko pivo jer sam bio bas nesto zedan.
Sledece subote odem ti onim lokalom, elektro vozom do Lajkovca na pijac i pored same stanice udjem u neki kafic i narucim veliko pivo bez case, a konobarica mi rece, znate mi ne drzimo u opste to veliko pivo to piju samo ove pijanice pred prodavnicu iza nas na cosku. Po drugi put sam se kvalifikovao za ligu pijandure i pijanci.

E fala ti to mala popi ga ti i fala ti na obavestenje gde cu i ja ko pijanac da popijem to veliko pivo. I stvarno, prodavnica, ispred drvena klupica i astalce, za stub na lanac zakacen otvarac za flase i nekoliko njih vec svira prvu il drugu trubu ko ce ga znati. Udjem i pitam ima li ladno pivo, prodavac, bice da je gazda rece imamo, veliko pivo, e to kazem ja ti si pravi covek kad znas sta meni treba.

Samo molim vas da flasu ne razbijate o zid jer se ljute komsije ostecuje se zid i posle moraju i da ga krece. Flasu stavite u gajbu ovde iza vrata. Izadjem ja kad cujem, zveket polomljenog stakla, jos jedna flas je zavrsila na zidu preko puta prodavnice. Zid poprilicno obijen kako je koja flasa udarila i staklo se rasprslo i popadalo pored zida.

istrubim ja to pivo i reko da me covek ne psuje udjem i stavim flasu u gajbu sto izazva paznju prodavca, jer retko koja prazna zavrsi u gajbi vec ispod zida. Slusaj prijatelju blago menim stavi ti jednu mermernu plocu kolko jedna slika na onaj zid pa nece da bude onako obijen, On se nasmeja i rece pa vid i nije ti to tako losa ideja. Posle dve nedelje, navedeme put do Lajkovca i ja ko da sam tamo svaki dan pravo u prodavnicu, kad na zidu stoji crna mermerna ploca a ispod nje dole pri dnu zida srca stakla. Pitam ja prodavacicu kakva je ona ploca. Kaze to nam je ideju dala neka pijanica pre dve nedelje a nakon postavljanja te ploce nam je za trista posto porasla prodaja piva, svi oce da razbijaju flasu na tu plocu.
Ja se nasmejem i odsviram orvu trubu i ajd na elektro voz za Beograd.

Posle nekoliko nedelja zateknem se ja u Lapovu, ispred nekog kioska ispred jedne kuce do same ulice, narucim jedno pivo pa da se pridruzim trubacima kad vidim da osim sto trube oni svaku flasu na onoj livadi bace u vazduh pa je sa drugom gadjaju pa ko promasi on plati pivo. pridruzim se ja i kad sam svoju ispio na znak bacise u vazduh flasu a ja zafrljacih onu moju i naravno ode u njivu. Nisam je ni dokacio, videh ja da su oni izvezbani i svaku flasu nepogresivi pogode pa ako je nereseno onda pije svako svoje pivo, Platim ja njima pivo i pozdravih te majstore u pogadjanju bacenih pivskih flasa da se do iduceg puta i ja spremim i izvezbam, jer bar flasa kod mene u podrumu ima kolko volis.

Navalili moji bratici, cica kad ces da nas vodis u zaloski vrt. Ja obeco deci i nemade se kud upalim auto i napunim puna kola decurlije sto od brace sto komsijske i dodjemo na kapiju zaloskog vrta. Pita ona mene na salter kad kazem da cu sedam karti a iz koje su vam skole deca. A ja njojzi ma kakva skola to su nasa deca, ovaj moja, od oba brata od strica, od komsiju Steve molera i Radenka vulkanizera, Pa od Miluna pekara ona me prekide pa ti kako si poco ima da mi izredjas imena od pola sela, vidis kolki se red stvorio, sledeci, izvolite kartu molim.

Udjemo ti kod oni fuj, zmijurina, kako samo smrde, pa posle obidjemo životinje sve po redu, pripazim ja na nji da mi koje dete ne upadne kod krokodila il da neko dete ne uvati za glavu onaj veliki nilski konj, pa odosmo zatim kod oni majmuna. A tamo neka manguparija se skupila pa se smeju pocepase se od smeja. Popapili cigare pa dali majmunima, majmuni puse i duvaju pa se keze a jedan da vidis svira ko pravi u trubu.
Nakrenuo baja pivo iz centrale ma garant bi bio prvi trubac u Guci na Saboru. U slavu mu majmunsku al mu slatko ono pivo pa se i meni osladi kad vide majmuna kako ga popi u jednom cugu. Opici majmun onu praznu flasu onako meraklijski dole o beton da su se staklici rasuli po celom kavezu.


Последњи пут изменио Radeumetnik дана 17/11/2008, 7:12 am. изменио укупно 7 пута.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty SRECNA SLAVA DOMACINE

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:07 am

Onomad idem ja kroz sokak, a moja komsinka Milunka mi veli, sunce te grejalo Srbo, isti se cica Draza. Ko bre MIlunka. Ma onaj cetnik, Dragoljub sto ga komunisti ubise i zakopase kod Belog dvora il na Adi ki da je ker da mu se ni grob nezna, mora da su tada nalili beton preko njegovog groba.

Pa sto tako velis Milunka. Srbo stalno nosis tu sajkacu, neces da obrijas tu svoju bradu, a i ti djozluci taman su ko u Dragojla. E Milunka mnogo si me uvredila, da me poredis sa narodnim neprijateljem nije lepo. Nije ni meni lako da licim na njega u drzavi u kojoj ga polovina slavi ko najveceg Srbina a polovina ga spominje po zlu ko ratnog zlocinca. Ko ti velis da sam i ja vako tamo neki narodni neprijatelj kad licim na Dragoljuba a Milunka.

Ma jok Srbo svega mi ja to nako, kad god te vidim a ti me strecnes i podsetis na cetnike a ja cetnike nisam volela jer sam bila mlada a oni onako besni.
Ma nije meni krivo sto me poredis, nije da sam time porasto, necu sem tim ni ovajditi ko neki al me brine da se ti ne sikiras sto ja nosim ovu seljacku kapu i bradu pa da ti se slosi da ti poraste secer il pretisak pa da te nosim na dusi.

Nemo Milunka da se strecas na moju kapu i na belu bradu jer ni ti vise nisi mlada a ni ja nisam neki cetnik pa da se zagledam u tebe.

Vidim u poslednje vreme mnogo se neki brinu sto Srba nosi kapu, sto nosi bradu pa bi me obrijali, pa bi mi i naocare skinuli jer ih podsecam na Dragceta. Ma ne sikirajte se nemo da se brinete necu da idem sa glogov kolac po selu, a daleko bilo ni vampire da gonjam po ovu drzavu a ni u kucu cveca necu da idem s glogov kolac da me ne odvedu neke barabe u Hag pa dok se dokaze da nisam ono sto jesam proso voz.

U nasem selu je oduvek slava jedan od centralnih dogadjaja u jednoj kuci, u godini se ni jedan dan ne oocekuje kao slava i ni jedan ne izaziva paznju i brigu svih ukucana da se ta slava proslavi kako dolikuje, kakav je red, da se docekaju gosti i ugoste kako valja. Neko zna kako je to doslo do toga da se slava slavi dva dana da se slavi u nekim krajevima i u oci slave da se pozivaju gosti sto se kod nas to nikad nije cinilo. Nikakva cutura, pozivi telefonom, ko oce on ce doci, kao i na saranu se i na slavu kod nas ne zove. Ko doso, dobro doso, ko donese jabuku domacinu, on je poljubi i svakog gosta on primi sa paznjom kao da mu je naj drazi gost. Veceras sam se vratio tuzan sa slave, koja se prvi put slavila u toj kuci i meni dragoj porodici,
Naidjose neke godine kad dodju slave pijem sodu bikarbonu i ocu da crknem jer da ne jem reci ce da i mrzim a ako jem na dva tri mesta onda se prejedem pa celu noc nemogu sa dusom da se sastavim.

Posmatrao sam odsustvo svake poboznosti da se pozovu gosti da se domacin obrati svojoj slavi da se prekrsti i nazdravi svojim gostima da slavi i on i drugi dugo godina u zdravlju i veselju. Nije me toliko zaboleo nedostatak postovanja obicaja, vec me zabolelo to sto se od kultnog dogadjaja jedne kuce pravi jedna gozba, krkanluk i pijancenje uz uverenje da tako treba. Sa te slave sam otisao na sledecu i tamo sam morao da jedem iako mi je vec bilo muka od svega sta sam pojeo, pa sam u sebe ponovo morao trpati ponovo nesto drugo da se ne uvredi domacin. Slava meni predstavlja jednu vrednost koju vredi sacuvati ali je i ocistiti od svega sto je nagrdjuje i od nje stvara nesto sasvim suprotno. Na nekim slavama jos samo fali da se povraca i ponovo jede, da se postave kreveti kao kod rimljana da se malo prevari to pojedeno i popijeno a ako je neko malo vise povuko i da odspava.

Kada sam se vracao kuci, iz pravca Sumadije prema Beogradu je isla reka automobila. Za slavu ili vikend, ili nekom drugom zgodom na magistrali je pravi krkljanac. Ponekad sesa traktorom punim drva ili kukuruza ne moze preci preko druma jer nikom ne pada napamet da seljaku da prednost da predje preko i ide svojim putem. Svi zure i kad se nadjem u koloni vozeci prema selu me psuju i nagrdjuju jer ih ometam u njihovom povratku sa sela gde su napunili svoje torbe i gepeke i ostavili zive grobove i zaraslo spomenje u korov i koprivu. U automobilima retko vidim decu. Kao da ne zele da povedi decu tamo gde su se rodili, gde im se rodio deda i pradeda. Kao da se stide svog imena i porekla.
Zasto to govorim, zato sto citam oglase koliko cene svoju imovinu i dedovinu odakle su dosli. prodaju vecinom bud zasto i mole boga da neko se pojavi da prodaju i posledne parce svoje imovine koju su nasledili od nekog koji se okrece u grobu kome je i zasto ostavio.

Nekog cu za srce ujesti, neko ce me mrzeti ko nemca jer se prepoznao, neko ce mi prisiti da sam mrzovoljan i cinican seljak koji mrzi gradjane i nazovi gospodu. Daleko bilo. Ne mrzim ni one koji druge mrze, koji mrze mesto gde su se rodili, svoju drzavu, svoj narod, to im je u karakteru i moralu.

Ni jedan glas medju onima koji vicu se ne cuje, ni jedan gutljaj onom koji je prezednio nece uvek utoliti
zedj. Zapitajmo svoju savest, zar gradovima treba takav sjaj, sve najbolje, a selima se ostavlja da polako umiru da se skole jedna po jedna gase, da u crkvama vise i nema ko da se krsti i venca. Trazim samo toliko da se zakonu privedu jednako svi da od tog zajednickog kolaca imaju svi jednako da se napredak vidi i u poslednjem selu a ne samo u gradovima koji ce postati samo groblja onih koji su se rastavili sa svojim korenima i izgubili u vremenu.


Последњи пут изменио Radeumetnik дана 17/11/2008, 8:12 am. изменио укупно 2 пута.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty BAJKOV BAKSUZNI TRAKTOR

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:09 am

Kod nas u selo kad neko prepije kazu presiso, nalio se ki chep. U proju mu njegovu, kad oce iz kafanu da se vrnu s auto kuci nije redak slucaj da polome ogradu il neciju kapiju il se zabiju u neki neosvetljen traktor ko onomad Zivorad. Pa mu izaso iz traktora Bajko pa mu kaze gde gledas tele jedno. U al smrdis od rakiju jebem ti mladu nedelju, al si se nakitio. A da znas pijano govedo da cu da te naucim redu. Ovaj pokrseni traktor da oteras tvojoj kuci pa kad ga popravis i ofarbas a ti ga lepo doteraj kod men kuci. nemoj da se to nesto oduzi jer ces uzput i da mi poores onu njivu od dva ektara u panjevima a posle i onu od ektar ipo iza Miretove magaze. A ako stignes a ti poori i onu u reci ona ti je najmanja bice oko ektar.

Proslo nedelju dana, a Zivorad mu otero traktor, nema Zivorada, a nema ni traktora. Zivorad otiso u Nemacku, a traktora nema nigde. Trazio on atresu i telefon kod njegove kuce al u kuci od Zivorada zive neke izbeglice, on stao da preti da ce da mu zapali kucu, da mu vrne traktor, al oni mu kazu bezi bre sotono, nit smo tebe videli ni tvoj traktor a ti sta si sa Zivoradom zamrsio ti odmrsi kad on dodje. Bajko je tog leta platio da mu se imanje poradi a kad je i ovrsio dodje kamion u njegovu avliju i pituju jel prijatelju jes ti Zivorad. On veli sto pitas. Pa poslao nas Zivorad da ti isporucimo neki traktor, i on te pozdravio Zivorad iz Nemacku i kaze ti nemoj da si na kraj srca da se ne ljutis jer dok je naso neki deo za taj tvoj traktor sto kazes da ga nema niki u selo prodje mi pola godine.

U sunce mu pa mu sve skida sa nebesa al otvori sirom kapiju a oni turise neke fosne i spustise traktor,
on ko lutka ofarban, ma ki nov da je. I sta ce kud ce Bajko se ucuta i potpisa da je primio traktor, jer je on njega vec bio skoro batalio.
Nije proslo mesec dana eto ti i Zivorada u crnom mercedesu s zatamnjeni staklici u selo. Ma sija se mecka ko pasje mudo, a Zivorad turio neke naocari za suncanje, zapalio cigrailos i narucio pice i pecenje u kafanu svima da piju dok se ne upisaju i jedu dok se ne proseru. Oni alaviji sto vole da potegnu dzabe se napise ki majke, a izelice se prejedose sa presoljeno pecenje pa se i oni oletvase pa polegase pod astale.

Beso to straobanije gledati, ko da je nauiso neki virus popadali ljudi po astale a Zivorad stavio pevaljku Canu na koleno a ona mu peva na uvce. Udje Bajko u kafanu i krete da se Zivoradu najebe mile maje al oces pred Bajka stadose dva ko od brega odvaljena do glave osisana bilmeza i uvatise ga i pituju Zivorada, gazda da ga vodimo u setnju. A Zivorad se nasmeja sa oni njegovi zlatni zubi, pa mu rece e desi Bajko od kad se nismo videli, onako na brzinu se rastadosmo, nismo se ljudcki ni pozdravili a sta ces poso me ceko hitan pa ja otidjo a rekose mi momci da su ti traktor oterali. Izbecio se Bajko da ga mogo progutati la ne smede da pisne i slusa Zivorada i sve mu skida sa nebesa a Zivorad, e da popijemo ko ljudi, daj coveku sta ce da popije i Zivorad popi jednu rakiju pa mu nalise jos jednu, pa je tu morao da popije i neku vise dok ga Ziovorad nije pustio da onako vec podnapit ode iz kafane.

Nije proslo nedelju dana a dodjose sa crnim dzipom kod njega cetvorica i pitaju ga jes ti Bajko, kaze jesam, jel ti isporucren traktor. Jeste, jesi spremio pare. A Bajku se odsekose noge, kake pare more ljudi. Pa za traktor. Traktor je poslat na tvoju adresu a to neko mora i da plati. U sunce ti, Bajko se preznojio a oni svaki pistolj zakacio u koznjacima, zalizani sa lancima o oko guse. Ma ljudi zar da platim moj traktor. Mora da je to neka greska, Ma nije greska, lepo pise da platis deset hiljada evra traktor si dobio, jesi bio zadovoljan. Sad se on nadje na muci. Dal da im ga vrati il da da pare. Pa misljase se pa
rece more ljudi, cerajte vi to iz avliju i tako i bi dodje sleper natovarise i on potpisa da je traktor oteran i ostavise mu priznanicu. Ode sleper, ode traktor, ode i dzip i ona cetvorica i on zatvori kapiju za njima.
Zena se krsti al ne progovara ni crne ni bele, vide zlo sa ocima, Bajko samo sto infrakt nije dobio samo ukce i nemoz da dodje do vazduha.

Psuje u sebi Zivorada sve mu mrt vo i zivo redja i skida sa nebesa, kune se u decu i ocev grob da ce da mu kucu zapali, da ce da ga ubije iz lovacku pusku, da ce da mu se osveti za ovu bruku.
Zovne on policiju, policija dodje. Tako i tako, napravise uvidjaj, al dzaba traktor nigde ne nadjose.

Prodje opet pola godine kad na kapiju opet sleper. Dobar dan, dobar dan. jesi ti Bajko. Jesam. Poslao nas Zivorad da ti isporucimo ovaj taktor. Bajko se prekrsti i sa levom i desnom rukom al ne progovara. Skinuse ga oni.
Nov traktor jos lepsi nego prvi, racun sve crno na belo na njegovo ime, placen. Ma sve redno. Sta sad da radi da ore one njegove njive ne pocinje mu se. U ponedeljak se spremi, pa na traktor sede i pravac Ruma na pijac. Istako Bajko cenu na nov traktor na prodaju, svi se pitaju koja mu je valinka kad je spustio cenu novom traktoru jer sve je on zalepio i racun i kolko je placen i da je na njegovo ime.

Neko prodje pa veli, da neko nije umro na njemu, a neko veli da je baksuzan, neko opet kaze da je kupljen pa proklet. I jedan se nadje da ga briga za sve price izbroja pare potpisa ugovor i otera Bajkov traktor. Vrati se Bajko u selo i puce vest po selu Bajko prodo traktor. neko zavali da se smeje ki blesav neko se i prekrsti njegovoj muci i belaju pa rekose ma vala neka ga je prodo.
Sta ce traktor mu treba Bajko kupi od komsije onaj mali plavi Toma Vinkovic ono traktorce, i ostade mu para al ne smede da dira u nji ko u oci jer ko zna sta ga jos sa onim Zivoradom ceka.

Misli se Bajko neko guli suv lebac ceo vek, a nekom upadne ni manje ni vise nego sikira u med. A mene potero maler sa mojim rodjenim traktorom, da mi on dodje glave i onaj ludi Zivorad.
E da mi je znati koje izmislio to sa sikirom i sto bas u med al nece da se javi, verovatno je pandrknuo odavno pa se to sad vuce ko i ono Lazino sve ce to narod pozlatiti, a oce, oce, narod ne vidi one koji se za njega uprostasise jer danas jesi budes jedno minutna vest na televiziju, i ja bi bio da me utepase oni sto mi oterase traktor, bio bi jedan mali naslov u zute novine i to na bog te pita koju stranu pa bi i te novine kolko sutra zavrsile u djubretu u neki kontinjer, a mozda bi neko te novine stavio u svoje carske odaje.

Dodje crni Zivorad negde oko Gospojine u selo i sedi u satoru na vasaru, muzika mu svira, pevaljka se polomi pokazujuci sise.
Dodje i Bajko na vasar. I eto vec ga po komsiji zove Zivorad, Bre Bajko al smo nas dvoje zamrsili, a i ti si kurate srece. Onaj traktor i nije bio tvoj, vec drugog coveka pa neka si ga dao pa sam ti ja posle poslao nov traktor da se ne ljutis. Ma jok Zivorade ne ljutim se, a svrbi ga desnica izvadio bi ono silo da mu probusi burag al ni Zivorad ne ide sam pa se manu sila. Veli njemu Zivorad pa jel te traktor dobro sluzi. Pa sluzi. A cujem da si ga prodo. Pa jesam. A kolko si uzo za njega. Pa deset iljada a kolko je tvoj traktor vredeo. Pet iljada. E red bi bio da podelimo Bajko pare. Jel tako. Pa jeste. I sta ce Bajko izbroja na licino mesto Zivoradu pet iljada i ode kuci krsteci se da se konacno kurtaliso vec jednom i tog baksuznog traktora i Zivorada.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty MARA CIGANKA

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:10 am

Od kako znam za sebe u nasem selu je zivelo i nesto cigana, smestenih pored samog rukavca pocevsi od kamenog mosta pa do naseg starog groblja. Pricao mi je jos pradeda da su i tada cigani ziveli tu. Imali su neke kucice, vise kolibe i nesto svoje slabe zemlje, drzali su stoku i osim sto su bili siromasni i crni nisu se ni po cemu razlikovali od nas. Bili su kovaci, pekli su ciglu, cerpic i crep koji su u primitivnim kalupima pravili. Neki su pravili kazane, neki drvene sudove i velike korpe od vrbovog pruca.

Svoj jezik su zamenili srpskim, imena su davali kao sto mi dajemo nasoj deci, slavili su slavu Djurdjev dan i kumili su se sa nama a u nasem kraju je greota odbiti nekom biti kum pa makar da je i crni ciganin. Zato se po selu cesto moglo cutimedju nama kume, kume sa ciganima koji su nam i na slave dolazili a i mi kod njih odlazili. POmagali smo se i u polju kod poljskih radova, kopanja kukuruza, skupljanja sena il branja kukuruza.

U selu su deca se igrala sa cigancicima, rasli smo zajedno, kupali se u reci, za Belu nedelju pod maskama isli po selu i skupljali jaja bommbone i pare. U nasem seoskom timu je uvek po neki igrac il golman bio ciganin. Na utakmicama koje smo igrali po drugim selima smo obavezno zbog njih koji su sa nama isli na konjskim kolima da navijaju bili pocasceni onim povicima, cigani, pa smo se po nekad i potukli i bezali kroz njive i kukuruze od besnih navijaca iz tog sela.

U selu je je kod crkve u blizini izvora bio i bunar koji je u uvali stvorio malo jezero koje smo svi zvali Brkina bara. Ponekad smo se kupali u bari ali je voda bila hladna i obrasla travom pa smo radije tu pecali i stoka dolazila na vodu.
Preko leta smo na utrinama i strnjikama cuvali stoku i igrali se na zadruznim livadama lopte pa smo i dobijali batine ako se zaigramo a stoka ode u detelinu pa smo vecinom dobijali batine i grdnju od ukucana. Sa nama se igrao i Milisav, strkljavo dete, crne i kovrdzave kose, skoro da bi covek reko da je garagansko dete, al nije, Milisav je bio iz bogate kuce Milasinovica, jedinac u oca i majke. Milisav je od malena cini mi se bio jedno spadalo, oci mu na vrh glave, uvek je izmisljao neke nove vragolije i cesto dobijao batine zbog svojih neslanih sala. Kad smo poodrasli i kad su nam brcici poceli nicati a mi poceli zagledati devojcurke i Milisav se medju nama takmicio kopju ce devojku pozvati na sokak, sa kojom ce se voziti na ringispilu i do koje ce igrati u kolu. U selu su se momci zenili dosta rano i nije bilo cucdno da u nekoj kuci zivi cak cetiri generacije. Milisav je bio lep mladic i devojkama na oku, mnoge su sanjale da se udaju za njega i udju u bogatu kucu Milasinovica. Skoro da su se nadmetale koja ce biti milija ali je osim poljubaca i pipkanja sve zavrsvalo a Milisav je svaki dan imao mogucnost da mu se neka druga nametne.

Ne lezi vraze, u jednoj ciganjskoj kuci, rasla je i Mara koja je jos kao dete bila naocita i vremenom je izrasla u pravu lepoticu. Sa svojom kovrdzavom kosom, okruglim licem i krupnim crnim ocima se nametnula svuda gde se pojavila. Poceli su prosci da dolaze, nudili su novce ali i Mara je bila drugo dete u kuci Simica, gde je ziveo stari kovac Bora. U njegovoj kovacnici su se otkivale sekire, kalile kose i a ispred potkivali konji, krave i volovi. Kao devojcica se motala po dedinoj kovacnici i Bora se o njoj brinuo kao otac jer je Mara ostala za vreme Rata bez oca koji je ubijen negde oko reke Une.
Bora je voleo tu decu i ona su mu bila sve od izgubljenog sina.

Tog leta na preslavi kod ckve posle litije se razvila dva kola, jer je i selo nekako bilo podeljeno na dva tabora kao da ih je neka sila nekad podelila i tako je ostalo pa se prenosilo sa kolena na koleno.
U grobarskom kolu, taboru koji je ziveo od reke prema groblju je igrala Mara a u Baranskom je igrao
Milisav i vodio kolo dok mu je violonista ugadjao i daqvao takt. Milisav je igrao lako, iz kolena skoro da se poigravao, uspravljenih ramena i glave bilo je lepo gledati ga kako zavija i razvija kolo prema Grobarskom kolu.

Iz grobarskog kola je prema njemu bilo upereno mnogo pari ociju, ali su najkrupnij bile u Mare i nekako su najvise svetlele i caklile se pa se i njena kosa zapalila i nekako postala plava.
U njene oci se zagledao Milisav i njeno vitko telo, njene crvene haljine i njene lepe vitke noge i po malo siljate grudi. Milisav je kao magnetom bio privucen Mari i devojke su skoro do suza mogle primetiti da ni njihova lepota, ni dukati, ni osmesi koje su upucivale Milisavu nisu vredeli jer se Milisav zagledao u Maru. Vec te veceri i sledeceg jutra je kroz selo prosla vest da se Milisav Milasinovic zagledo u Bore kovaca unuku Maru, cigansku lepoticu. Citavo to leto sa jezika nisu silazili Milisav i Mara koji su se krijuci vidjali na izvoru i zaklinjali da ce pre umreti ako se ne uzmu. Milisav je govorio Mari da ce da pobegne sa njom ako mu ne daju da se ozeni sanjom. U kuci da je bobma pala nebi takvu pometnju izazvala ta vest koja je isla od usta do usta pa je dosla i do njih da se njihov jedinac Milisav zagledo u Maru. Zar pored tolikiih devojaka iz svih okolnih sela da bira koju hoce on bas ko da mu je pamet uzela zagledao se u Maru cigancicu.

Pretili su mu, ugadjali sto bi se on ozenio, pricali mu o mirazdikama iz okolnih sela koje su o njemu pricale stalno, ali sve to dzabe. Milisav je rekao ocu. Ako me ozenite preko moje volje yivog me jutro nece docekati. I oni sta ce kud ce. Utisa se jer svoja kost se ne jede. Pa pustise kraju valjda ce ga to proci pa ce se ludirati ko i pre pa ce naci sebi priliku. Al ne lezi vraze. Kako je vreme prolazilo i mara se raskrupnjala, i nije bilo muskarca i starog i mladog koji nebi zgresio u mislima sa Marom.

Tog jutra je Milisav dosao u Marinu kucu. Milisav je zeleo da ima Maru ali se mara nije dala i govorila mu je da ona nije igracka kojom ce se on poigrati i odbaciti. Pokusao je da je uhvati oko struka da je stegne i zaspe poljupcima njene obraze i lepa izvijena usta. Mara mu pobeze oko stola i pri tom zakaci cunak na sporetu koji pade sa treskom, iz njega ispade gar i crna parasina i lice Milisavu ogaravi se tako da se i nije razlikovalo od Marinog. Ona se nasmeja i rece Milisave sad si garav ko mi cigani i pade mu u narucje a Milisav se je poljubi onako garav i onda pobegose napolje da se na izvoru umiju.

Dosla je jesen i Milsav se bojao da Bora kovac ne popusti i ne da Maru nekom bogatom ciganinu ali ni Mara se nije dala pa je dedi Bori rekla da ce da se otruje pecurkama i travama ako je uda mimo njene volje. Bora je znao da je Mara znala koje pecurke su za jelo a koje mogu da otruju coveka da mu spas nema. Pa se prekrstio i bogu prepustio da resi zo kako ce da se zavrsi izmedju Milisava i Mare.
Vise nije moglo ili u smrt ili da se uzmu. Milisav je tvrdo resio i ocu rekao da idu da isprose Maru. Otac je se udario u glavu a majka u grudi, pa zar da u cigansku kucu prose devojku. Kuku mene i do boga moga, pa zar da se kuca Milasinovica prijateljuje sa ciganima. Milisav je rekao oce ako mi mara ne bude zena, ja cu da odem od kuce sa Marom i vise me videti necete. Kada se izjadase i ispplakase videse da nemaju kud i Milsiav sa ocem ode kod Bore kovaca da isprosi Maru.

Na vrata kuce Bore kovaca zakucao je Miodrag Milisavljev otac i nazvao dobar dan i pomoz Bog. Bora kovac se pozdravio i uzvratio kojim dobrom oni dolaze u njegovu kucu. Miodrag rece Boro, ti znas da je moj sin Milisav momak za zenidbu da se zagledao u tvoju unuku Maru i ja ga od toga odvratiti ne umem i ne mogu vec Boro da ti meni kazes oces li ti da das Maru za mog sina Milisava. Bora se zagleda u oci Miodragu i rece prijatelju ko sto ni meni nije pravo da sto se ovo zbi al ja se u njihovu tvrdu veru mesati ne mogu i Maru spreciti da se za njega uda. Mladost, ludost, zagledase se i samo smrt ih moze razvezati. I maru pozvase pa se i mara izjasni da jedino Milisava ziva za muza moze imati ili da je u grob mrtvu poloze. I popise i ugovorise dan svadbe i prodje i svadba, dodjose cigani ko svatovi u cuvenu kucu Milasinovica i orila se pesma i igra tri dana dok nisu od umora i pica popadali.

Prodje prva godina i mara ostade noseca i rodi Milisavu prvo musko dete, ne prodje ni dve godine rodi mu i kcerku a posle nje jos jednog sina. Deca su bila lepa i licila su na Maru ali i na MIlisava i zivot se u selu vrati u svoje tokove i kao i svako cudo za tri dana i selo se naviknu na Maru i ona postade dobra domacica u kuci Milasinovica jednako ko da se tamo i rodila.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty BRACA KO DUSMANI

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:12 am

Ko Boga te molim Srbo oces da dodjes sa tvojim traktorom da mi pomognes da izlijemo prvu plocu na kuci. Ma ocu komso ne brini, donecu i nesto da se popije.


Kupio moj komsija jebes ga, tri ara iza Congaceve stale u nakoj strani i ukopao se ko da gradi bunker a ne kucu, taj prvi sprat mu dodje nako ukopan ko da ce da bude atomsko skloniste, tek na drugom sto je potkrovlje izlazi ko zemunica van zemlje. Sta ce kukavac kad je i za taj plac ko okrajak pogace jedva skrpio para.

Pricao mi je on kako je nadrljao ko niko. Ziveo je sa bratom u jednom stanu sa roditeljima, kada su odrasli oni pomrese a oni se pozenise. Svaki dobio po jedno dete, pa zatim ubrzo i drugo, a bogami ne prodje puno ukrcase braca i po trece. Zene ko zene. Dok ih je bilo manje dece, nekako se i podnosile a vec kako su se deca radjala i one se ljuto zakrvise i zamrzise. Jetrve se za gusu povatase, jedna drugoj oci da iskopa.

Pa se taj stan odjednom ucini malen ko sibica, a deca ko deca se izmedju sebe ko i majke krvno zavadise pa je svaki dan bilo veselo i prituzbe su padale ne racun obe majke. Psovala se deca, psovale se jetrve a braca se nekako i drzase al i oni pod uticajem svojih zena nekako popreko se pocese gledati. Tako su ziveli, deca su rasla a oni su vec prilicno potezali iz flase bezeci iz stana u obliznje kafane da bar tamo nadju malo mira.

Tako je sve to bilo dok se deca jedared gadno ne pobise i polupase jedno drugom glave, pa ih fircase sa po desetak kovci u bolnici a zatim i njihove majke nasrnuse jedna na drugu pa braca vise nisu imala kud vec jedan ce morati da ide sa porodicom iz stana po cenu zivota il ce jedno drugom oci da povade i vise ni dana ne treba odlagati vec da se jedan brat kako zna odseli.

Sve bi bilo dobro da su oni imali negde nesto, roditelji im bili bezemljasi, dosli sa sela negde sa juga Srbije gde su ostavili neko parce koje vise ni tamo nema ko da kupi jer svi su od tamo davno pobregli.
Braca su otisla jednom u staru ocevu i dedinu kucu pa kad su videli kakva je to beda zaboravili su brzo i gde im se otac rodio.

I tako ti moj komsija, neki vajni mehanicar, za mesec dana uradi neki temeljic, zabode nesto sipaka u onaj beton ko kad se dete igra i na to od betonskih blokova sam ozida prvi sprat, pa kad to zalijemo betonom, on nastavi da zida pa podize od crvenih blokova i sledeci sprat, vise visoko potrkrovlje jer je mislio odmah da postavi krov i pokrije ga crepom.

Gledam ga muci se ko kristos, sav se osusio nema ga tries kila. Kud ces veceg belaja kad imas toliko dece a bolesnu zenu. Bolje da uzmes stranjku pa o prvo drvo da se zamaknes. I njemu se zena razbole pa malo, malo, od bolnice do bolnice.

Brat mu bio obeco da mu da oko petnest iljada evra al obeca samo, cim on izadje on se sa njim zavadi i ne htede ni da mu pomogne. Pitam ga ja bre komso pa gde ti je brat sto ti on ne dodje na plocu da lijemo. A on sramota ga i nece da prica pred svima bruku veli da radi pa nije mogao da dodje. Ma reko mi posle da je skot, se posvadjo i jedva doceko kad je on izasao i sve su im stvari izbacili u hodnik i u podrum samo da se on sa decom i yenom ne vrati ponovo u stan.

On je bio tih par meseci pod kiriju pa je gledao da ga ne uvati jesen da vidi da pokrije i skrpi bar jednu sobu sa gipsanim plocama koje ce da nalepi mesto malteracije pa da se nekako useli.
Skupismo se dakle ujutru i ja dotera traktor da izvlacimo kolica na plocu i zapocesmo i bogami nismo prekidali dok je nismo nalili a i kisa je pretila da ce da pada pa smo se zurili.

Nakon mesec dana je vec poceo da zida i ubrzo opet mi se nadjosmo na istom poslu da mu pomognemo da podigne gradju, da izletvamo i poredjamo crep. I na radost njegovu zavrsismo to nekako i popismo od one moje ljute rakije nekoliko flasa dok taj poso ne privedesmo kraju.

Uvede mu ja struju, dinara mu ne htrdo uzeti. Pa zatim i vodu jer bi mi zao da gledam onu njegovu decicu pa ko da im pomognem da se sto pre okuce. Za nekoliko dana nalepismo mi te ploce na zidove, ogletovasmo i prekrecismo te dve sobe, kuhinju i kupatilce da imaju za pocetak gde da zive.
Sta ce stolariju je stavio koju je neko drugi sa kuce skinuo, pa mu je poklonio jer je sad zavladala i moda da se plasticni i aluminijumski proyori i vrata na kucu mecu.

Veli on meni, e moj komso ja da ti zaboravim ovo nikad necu, eto rodjeni brat pa da mi je dosao da bar bude tu a on se samnom zavadio jer sam mu ostavio stan pa se brine sto treba da me isplati. kad mi je prekipelo a sto je on jedva docekao rekao mu pisam se na te pare ne trebaju mi a ni ti dok sam ziv.
Kazem ja njemu e komso ne valja vam poso. Braca pa se tako zavadiste, sutra ce deca porastu da slavite, da zenite i udajete a vi ce te se i dalje mrzeti ko najgori dusmani.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty SELJAK SRBA NA INTERNATU

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:13 am

Ja sam seljak Srba, od skora i ja na internatu imam ovaj blog, da ucinim nesto da se i mi seljaci kultiviramo, da se izjednacimo sa ostalim narodom sto se vec odavno preselio na internat.


Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:


Za mene starog seoskog nezenju kazu da sam mator momak. Ne bi da se ispovedam a ni da se hvalim kako zivim i sta sve imam, da ne kazete eto seljacka posla, ovde naso na internatu da se hvali.

Da vama prvo kazem, resio sam da se zenim, rekli bi vi, pa zeni se Srbo, ko ti brani, ma, ja bi, hocu zivot da promenim, da onu pustu kucu napunim sa decom, al mi se ne da, nece ama ni jedna u selo, nece ni jedna da bude domacica.
Sad bi vi rekli pa sta da ti radimo Srbo kad si izabrao tako zanimanje pa od tebe begaju ko da si shugav.

Sta cu bre, nisam ja isao u kafane da tamo locem i trosim pare, vec da upoznam neku, jer sam video da se puno zenskog sveta mota po tim kafanama, al gde ces u kafanu da nadjes dobro i posteno celjade.

Tamo sam upoznao neke devojke koje su pobegle od kuce, neke su pobegle sa sela, neke su pobegle jer im otac mnogo pije pa su i one posle se propile i propale po tim kafanama da ti je bogu plakati.

Video sam ja da kako i zenske piju, kako puse i tek ujutro se vrcu kuci. Gde takvu da dovedem, zar sa njom da kucim kucu. Jes nudile mi se neke svega mi, al nisam ja hteo, pa nisam ja doktor, znam da njima treba paznja i razumevanje za njinu muku al ja sam vec covek u godinama, da ne kazem da sam mator, i nemam vremena da cekam.

Upoznao sam i neke pevacice koje nisu znale da pevaju pa su u kafani se tako vucarale sa vozacima kamiona. Odem i ja nekad na muziku pa tako sedimo i pricamo pa kad im pomenem da sam seljak, kazu sto jes jes Srbo ti si prilicno zgodan i vidi se jos si jak, ali Srbo razumi me ja sam pobegla sa sela i nebih da se opet tamo vracam, a i vi seljaci ste mnogo zaguljeni. Kazem ja e nemoj tako, i mi smo tamo u selu neki narod nismo ni mi neka nevaljala sorta. Veli mi u poverenju da su zene tamo mnogo usamljene, da nema gde da se izadje, da im je dosadno, jer ne rade u preduzecu, da su skroz podredjene tom zivotu i poslu, da ne mogu da dodju do izrazaja. Pa sad sta ja znam kad neznam, valjda imaju i pravo, al ja ne mogu moju kucu da preselim na drugo mesto.

Naso sam ja gde da trazim zenu. E jesam blesav. Otiso sam dvared u banju Arandjelovac da tamo nadjem neko celjade, al tamo brate sve neke bolesljive. Neke su mislile samnom samo neku noc da se provedu u kafani, ma kakva more udaja.

Ja sam vec usao u pedesetu godinu, kosa mi je bela, ledja mi prava, ruke zuljevite i jake i jos sam u dobroj pameti, zavrsio sam i neki zanat, al nisam voleo taj gradski zivot i tu guzvu, pa sam ostao na ocevom imanju.

I otac mi je bio seljak, radan, radio je i dan i noc, samo za praznike nije radio, u cetiri sata se ujutru po navici budio da rani stoku. Pa na njivu uvece kad se uredi, poslusa vesti i legne da spava.

Majka mi je bila vredna, zena, barabar je radila sa ocem, sto no kazu sa svojim covekom je radila dok ja nisam porasto sve poljske radove. Izradise se i nisu ni bolovali i nekako u istoj godini pomrese tako da ja ostade u onoj nasoj kuci sam.

Pre nego sto su umrli rekose mi, nemoj Srbo da nasa muka propadne da se ozenis da nam se zatre kuca i slava. Nego ti vidi kako znas da se ozenis, da u nasoj kuci ima ko da upali slavsku svecu i u crkvu odnese slavski kolac kad i ti ostaris. Obecao sam im ja kako znam da se ozenim i to mi postade jednako tezak posao, ma kao neki najtezi na selu.

Sta cu kud ce, stoku sam neko vreme drzao, i sir prodavao na pijaci, al je sir bilo sve teze prodati, navuklo se sira po prodavnicama, pa stojim ceo dan za malo sira, pa sam se resio i stoku prodao i zabatalio da drzim krave, da muzem, da sirim, podlivam, secem i solim sir i bakcem se oko tog vise zenskog posla.

Volim da pecem rakiju, isteram po cetrdeset kazana rakije od raznog voca koje pokupim i stavim u kace. Nije da sam neka pijanica, volim dobru ljutu da ponekad popijem kad mi je slava il neki svetac kad ne radim u polju. Pre nego sto rucam popijem od one svoje stare rakije.

Kupio sam i kamion, sa kojim sam terao stoku na stocni pijac i ako treba nekom da se preveze nesto u selo. U garazi je vise stoji nego sto ga vozim i mercedes, koji vozim kad idem na vasar ili na pijac, kad idem u grad, pa da se ne bakcem sa autobusima. Kupio sam mercedes od Mileta koji radi u Nemacku pa se resio da ga proda da mu ne stoji u garazi kad vec retko dolazi u svoje selo.

Mnogo volim svoje dvoriste, i moje velike palme, cude se seljaci sto se ja bakcem sa tim, sto ce mi to da sadim drvece banana, pa kivi oko kuce ko da nema nase sljive i jabuke al ja se pravim lud i ne slusam sta govore ma gledam svoja posla, nek oni u svoje dvoriste sade sta oce a ja u svom ako ocu ima da posadim i gloginje.
Pa evo i slika kako to izgleda kod mene, ispred te moje nove kuce u moje selo.



Sedeo sam jednog leta na terasi, godina bila bas jalova, susa i grad zlo ucinili da sam se zamislio sta cu da radim, sve nesto radim, al dzaba, tabanam i ulazem al doprinosa i boljitka nema.
Uzeo sam ja da mislim, pa i mi seljaci kad treba uzmemo olovku, moro sam nesto da ucinim da imam neku vajdu od svog rada i poce ja tako ima vec dve godine da gajim pecurke. Ma kad sam poceo, to ko da probam u onu nasu staru kucu u onaj veliki podrum. Podrum dobro ukopan, zidan kamenom a na tavanici sve debele hrastove grede. Tu sam poceo da gajim pecurke bukovace. A posle kad je krenulo u dvoristu sam iza kuce postavio veliki sator kojem su zidovi od posebne folije a unutra sam okacio more dzakova iz kojih izlaze pecurke.

Sproveo sam cudo cevi, postavio posbne prskalice, namestio svuda merace vlaznosti kako vec treba i da vidis kako one dobro uspevaju, a prodaju se ko lude na pijacama u gradu, ja ih oteram kamionom i opet se vratim rano u selo.
Imao sam i svinja, krmace pracare, i preko sto prasadi, pa sam sve to rasprodao, ko nije drzao svinje nezna kako to smrdi kad se cisti da nekazem da mirise.
Ja sam se sabrao, da ne kazem doso sebi, jesam seljak al glup nisam, sto da se dzabe mucim i ostavio sam samo nekoliko da imam za sebe a ostalo sve na pijac. Jesam ja prost covek, nako sto bi se reklo jednostavan, po seljacki, prirodan, ne pravim se ja tu pred vama, ma sta ce mi to, ja sam covek domacin u moje dvoriste i u moju kucu.

Da mi je neko reko da cu pored moje zemlje da zivim od pecuraka ja bi mu reko ma bezi bre, al jes tako, sejem senicu da imam slamu koju isecem i prokuvam pa onda punim dzakove i pospem micelij. To ti je seme od pecuraka. I onda one rastu kroz rupice koje sam izbusio na tim najlonskim dzakovima. Jedino sto im smeta su musice, neke sitne i ako nemas dobru vlaznost i temperaturu. Moras da ih beres sve iz reda i kad stignu nema lezanja, moras da ih stalno beres i pakujes u gajbe pa na pijac,

Uvek sa i kao dete voleo tehniku, da popravljam motore, da na abrihteru isecem daske, da napravim vrata, astale, klupe i stolice. Razumem se nesto i u struju. Nije za mene problem, uzmem krupnu i narezem navoj na cevi da montiram slavine i pojilice u stali. Da sazidam pomocni objekat i malterim. Na selu mora da si za sve rodjen, da znas da sam popravis svaku masinu, jer ako neznas poso ce da stane.

Kad su bila proletos Miletova deca ostavise mi svoj novi kompjuter i ja cackase i malo po malo udje u trag tom sokocalu. Prodje pola godine a ja na njemu se vec se dobro obucih i kad dodju komsije kod mene pa se nadju u cudi sta to ja povazdan cukam na tom konjmpjuteru.

Cudise se kad sam na kucu postavio antenu i svi misljase da sam to uveo satelitsku televiziju jer sam sam pa da ponekad gledam neke filmove i strane programe jer ovde na nasem brdu samo dva programa sa obicnu anteni moze da se dovati.

Pitaju me Srbo sta si to montirao na kucu, kazem to je antena da dovati signal dole u gradu da imam internat. Kad su bili oni Miletovi decaci oni je doneli pa mi je prodadose jer nece da dolaze bar dve godine u kucu pa da ne stoji dzabe. Mile me molio ma uzmi Srbo taj konjpjuter da neko ne provali u kucu dok nismo tu i da ga ukrade a decaci mi dadose i antenu i sve kablove. Pitao sam ja dole u gradu jel mogu ja to montiram sam i da imam taj internat gore u selo. A oni momci se nasmejase pa mi rekose da moze, ako znam samo da mi ne smeta neko drvo jer mora da bude dobar signal i dobra antena. Ma reko, ja sam to kupio i ne umem da to namestim pa se oni ponudise da dodju da izmere signal i utvrdise da je antena pojaka, i vise nego dobra, a za drvo sam se pobrinio pa je platio onaj stari orah sto stoji iza kuce pa sam ga dobro podkreso da im ne smeta kad su usmeravali antenu.

Oni momci mi je podesise i ja im platih za godinu dana odmah i sad jednako gledam sta ima tamo, pa sam televizor i zabatalio. To mi dodje ko razonoda, nasmejem se ljucki i poceo sam da pricam sa ljudima preko internata. Oni mi rekose da kupim i kameru i mikrofon da me vide na internatu. I to sam namestio pa kad svrsim poslove ja upalim taj konjpjuter i zapisujem u njega sve sto mi padne na pamet.

Tako sam ja i upoznao od mnogo zena i tu zenu mog zivota koja mi se mnogo dopala, pisala mi je vise puta, poslala mi slike, i nekako mi zivot promenila, sad imam sa kim da se ispricam. I ona se navrzla na mene pa mi pocesto dodje da pricamo i ja joj reko sve pravo i ko sam i gde sam i sat radim, da sam u ovo moje selo, da nemam nikog, da sam vec bio omutavio jer nemam sa kim da pricam.

A covek ti nije govece da ga privezes, da jede i spava, i njemu treba da progovori neku rec sa nekim.

Video sam ja na ovom internatu svasta, citao sve sto me zanimalo, video sam da ima mnogo zaludnog sveta, koji su na internatu povazdan i bice da i ne spavaju sam o sede i cukaju i pricaju sa nekim.

Ovde uvek ima neko sa kom mozes da pricas. U selu kad sidjem u kafanu, samo se prica o njivi, o stoci, kakve su cene na pijaci, jesam pooro i posejo pa me i to nekad nervira pa sam promenio i sve redje silazim u nasu kafanu kod Bore. Pa me diraju, bre Srbo da ti nisi priveo neku kad te nema u Sloznoj braci da popijemo neku. E da necu da im se sad ipovedam sta radim, kad me pitaju za konjpjuter kazem gledam na njega filmove i slusam pesme.

Da im sad pricam sta je to internat to je malo kompikovano za mene a i za njih da me oni shvate, pa sam izbegavao da pokrecem tu temu. Znam da su neki decaci pokacili antene na svoje kuce pa su me pitali jeli cika Srbo jel ti je to antena za internet, a ja kud cu ne volim da lazem kazem jeste. Oni se smeju jer je to za njih cudo da i ja seljak imam kompjuter u koristim internat. Kazem bre decaci kad mogu babe po engleskoj i amerikama da koriste internat sto nebi i seljak Srba mogo.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty PISI SRBO, POPI SRBO

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:15 am

Dragi prijatelji,

Nece proci mnogo vremena pa ce u mojem selu i sire da se kaze, prvo je nastao Srbin blog pa je posle bila i zenidba. Pa ce da bidne ako kod Blagoja nemas blog ne vidi te bre niko, za tebe zna samo familija, tvoje selo i dragi Bog.

Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:

Posto sam dobro naceo moj blog i zagrizao ko u kiselu jabuku, sarao po tudjim blogovima i komentariso. Sad nemam kud, moram da nastavim da pisem rizikujuci da se ova moja prepiska oduzi, da uvati ko plamen slamu i neke skakljive oblasti mojeg seoskog zivota pa da me posle ljudi pituju jel bre Srbo sta ti to vazda pises tamo po internatu o nama seljacima i o nasem selu, nemo da te djavo nosi, da nas tamo zacrnis, pa da izadjemo na los glas, da nas povlace i potezu po novinama i po sudu. Ma kazem ja tamo njima nemo da se brinete, ima da napisem i kako je bilo i kako ce da budne, a ako malo preteram i namestim pa tako je to kad pises pricu iz drugu ruku a ne vidis sa svoje oci pa te zvekenzi onako direkt u labrnju, sto no kazu nije isto ono ko kad je sneba pa u rebra.

Moram da pomenem i tu vec cuvenu Srbinu zenidbu, al se sve nesto snebivam ko da sam ja seoska mlada, a ne vajni mladozenja.
Sve zabilazim da napisem to ko kisa oko selo ko da sam stao na zardjali ekser a ne na lud kamen. Svasta prolazi kroz glavu i bocka me ko trn kroz kad se zabode u opanak siljkas.

Neko ce da me svati pogresno, da ja nesto jelte krijem, ma jok, sve po redu cu ovde na natolkujem, da ne bude posle ovo, ono, ma samo ce onaj ko me mrzi da kaze da sam se udrvenio jer se Srba boji zene. A neki ce uzinat da kazu da ce i ta zenidba da bude na kukovo leto.

Srba ce da se se ozeni i tacka, svrsena stvar. Resio Srba tvrdo, pa sta budne, ako se ona moja sudjenica ne predomisli kad dodje u moje selo na gledanje da se popismani pa se odma sledecim autobusom ko neka sludjenica vrati da je vise nikad put ne nanese u nase selo.

Kad kazem u kafanu da ce ona da dodje da me vidi, da vidi to nase selo i kako je kod nas, taj nas zivot, svi oce da pocrkaju, mislim od od pakos il od smeja.
Srba da se ozeni, ma idi begaj, ma jel to moguce, svi se krste i ne veruju u to seosko cudo. Pa me pitaju, bre Srbo kad ce vec da dovedes mladu, kazes jesi je begenisao, kad cemo i da je vidimo.

Pa mi ko ne veruju da ce neka da dodje za mene u ovo nase selo. Vele lakse je dobiti sedmicu na loto nego se momku ovde ozeniti. Misle svi, neka da se prevari da dodje u nase selo je odavno samo zamisljena imenica.

Vi znate kad dodje jesen i pocne svinjokolj, tope se cvarci, susi se u pusnicama meso, prave se kobasice, jede se kavurma i dzigernjaca pa i crevca na zaru ko nije gadljiv.

Kod nas seljaka uvek ima posla za tri glave. Treba zavrsiti sve popolju, iseci puno drva za zimu, ograditi gde je razgradjeno, staviti kupus u kacu da se kiseli i povrce u tursiju.

Na selu narod sa ranu ne oskudeva, kao i stoka ima preko zime sta da je, al sa parama i seljak vec odavno kuburi, i sve vise ulaze a sve manje dobiva.

Dodje mu da je radio dzabe, da ima da jede, al ne moze da kupi nov traktor ili nova kola jer je to na selu vec dugi niz godina redak slucaj da je neko kupio nov traktor il nov kombaj.
Neko bi reko da seljak kupuje masine i kad mu ne trebaju, ima, nemogu da kazem da nema, ako je nek radeo u nemacku, ako mu je zena bila miradzika i jos jedinica, pa kad su njeni pomrli onda mu pala sikira u med. A opet ima i toga, sto jes jes. A danas ti je sa zemlju lutrija. Ako si lose srece i oraj pred kucu ce da ti se osusi, ako te oce para, e onda ce da ti prodje autoput gde imas naj bise zemlje. Pa ce tu da nameste da bude ta industrijska zona, pa kad pocnu pare da suste, ma tako ne susti ni jesenje lisce. Mozes bre slamaricu da napunis s parama i jastuk i da ti ostane za trosak. I oma ti poraste ugled, oma si postao prijatelj s pola sela dok te druga polovina mrzi ki nemca. Pa kad pocne kupovanje, majko mila, deca oce ovo, zena ono, a ti prosto neznas sta ces pre. Prvo traktor, pa kamion, ma nema veze ako ga imas, mozes taj i da prodas jer mora da se cuje sta si kupio, pa onda na red kuca, pa da se namesti ograda od kovanog gvozdja. Na kucu da se prilepi dupal doza stiropori, pa fasada, onako krem il jos lepse roze, a moze po volji i plavom, jelte jer majstor je tu da ispuni zelje od ukucani. Ako se pri tom zavade i nemoz da im dodje reda jer zena bi da bude onako morasta, a covek na kucu drugu boju nemoz da vidi drugu do zelenu, pa kad se jos i deca umesaju e onda ce da ispadne neka treca da se niko ne ljuti.
I tako ti se pare polako krckaju, ko kad krckas meki orasi, izvadis ocas a pare ko i orasi se potrose i sve ti se oce, covek nezna da stane da kaze ej bre, stani. dosta, ostavi malo za crne dane, Ma jok. Kako doslo tako i proslo, sto narod veli coveku su usta velika i jezik pogolem kad se otimlju za pare, a i ono sto pojedes izadje preveliko.

Seljak voli kad ima puno para da se lepo nosi, lepo da se obuce, da ima lepa kola sto jes, jes, i ne voli da kopa, ko voli da kopa. Sad vec svaki seljak prska njive, ako treba da ubije tu travuljinu ima da stavi i duplu dozu, jer veli da oni tamo u fabriku nekad razrede pa posle mora opet da kopa jer nikne trava ko da nije ni prsko. A kad ne prska na vreme neko vec kopa, i tako se truje i trava i narod.

Sad ko ce da zna ko je na selu umro od boles, a ko od prskanje. Od nekog djavola mora de se umre, jel tako.
A i ja sta znam kad neznam, sve se nesto poremetilo, nema vise ni oni sorti ko pre, one nase stare sorte sto nismo ni prskali a rodivalo, jes manje al se ni zemlja ni narod nije ovoliko trovo.

Dok kuci kucu i radi zna da obuce nesto staro, samo da nije pocepano pa da mu se vidi tur ili nesto gore, pa da mu se smeju po selu.
I kod nas seljaka nije redak slucaj da vide coveka obuko plavi mantil dok melje kukuruz i kad ide u stalu, obuce trenerku i stavi kapu i naocare za suncanje kad ide da ore da mu sunce ne ide u oci.




Od kako znam za sebe volim da se nosim po seljacki, iskljucivo obuvam kozne opanke, isao sam svukud sa mojim siljkasima i na sarane i na vasare. Za velike praznike i uoci slave idem u crkvu. Iz sanduka izvadim vezene carape, a iz ormana anteriju to nase seljacko odelo. Na glavu satvim novu sajkacu onu koju ne potezem sem kad je blag dan.

Moje selo je na brdu, a groblje nam u dolji jer i groblje mi ponekad skroz zapustimo pa poraste korov ostruga u kopriva.
Pricao mi je moj deda da su nekad groblje hteli da stave na brdo, pa neko reko, ma rupa je rupa, da ga stavimo u dolju a crkva i selo nek nam budu na brdu jer je nezdravo da nam kuca bude pored reke i potoka.
Rekose cim padne vece odma ce da se digne vlaga i neka magla a starom narodu to smeta jer ne moze onda da dija, pa pocne da dakce ko ker kad leti zapece zvezda.

Od moje kuce puca vidik, vidim Posavinu do Cera i celu Frusku goru. Najlepse mi je leti kad tako lezim u livadi u zelenoj travi, gledam oblake i grickam u zubima zelenu travku dok me sve skakavci preskacu.
Kad ustanem se skakavci razbeze a ja vidim ako je vedro vreme jos i dalje.

Ja nisam zavrsio neke velike skole ko neki u nasem selu, nisam ni politicar daleko bilo, ne govorim ni strane jezike osim ovog srpskog na kome zaista i ja kao seljak bas ne razumem kad ovde nesto na internatu napisu i kazu, pa ni sami bice ne znaju sta su to hteli da kazu, ponekad mi se cini da su nesto precutali ili su nesto drugo hteli da kazu i nije ih sramota sto svasta pisu jer im je vazno da im to neko plati a rec ti je njihova ko pesak, iscuri im kroz ruku i rasipa se i ide mi pravo u oci. Pa me ta njihova rec grebe pa im sve onako po seljacki odrezem a znam da nisam trebo al ziva sam dusa, moram i ja da proturim ovde neku, nemogu samo da cutim i iscitavam jer mi se pridrema pa zaspim.

Kod nas kad neko neki poso radi radi svoga cefa pa se jos od toga i ne vidi neka narocita korist kazu za njega, ma zaludan pop i goveda krsti.
Ja znam da od mojega pisanja nema neke vajde, al eto naviko sam ko mator konj da vuce kola, tako i ja ono sto cu da zaboravim ja zapisem.
Seljak najcesce zapisuje u kalendar, samo kad mu je povela krava, kad je pustio na krmacu vepra i tako te dogadjaje od koje vidi neku koris.
Pisanje seljak vidi ko zaludan posao, i nije bas na ceni, jer sta sad ima da da pises kad ima televizija, pa radio, pa razni filmovi.
Ma sta znam kad neznam, mozda su i u pravu, pomislim nekad da se i ja okanem tog coravog posla.
Pa me opet uvati neki djavo, sve mi se neke misli uzbune i tumaraju po glavi a glava oce da prsne, pa onda sednem da se olaksam, da isteram te bube iz glave, da me ne ujedaju ti strsljeni jer i misli su ti otrovne, ako ih zatrujes mozes svasta da pomislis i posle da narodu ucinis.

Kad neko po ceo dan ne radi i izlezava se ko strvina, u selu kazu ma krade Bogu dane. Ja ne volim da lezim, sem kad je svetac nekad legnem po podne za kratko, malo odspavam jer kod nas u dvoriste uvek ima nekog posla, neka je i svetac ja u njega ne diram al neki poslovi ne mogu da se odloze za sutra. Kad pokosis, nema svetac, ako ne pokupis, udari kisa pa sve pocrni.
Dzaba ti je ono ko je pokvasio taj ce i da osusi. Kad zakisnu uvezane bale, onda se seno i detelina upali u senjaku pa stoka nece posle da jede i oce da se porazboljeva.

Na selu je nekad bio obicaj da decu koja su slaba il imaju neku falinku treba dati na skole, da izuce bar neke skole, neki vajni zanat, da ode iz sela da ne bude tu pred ocima na srpdnju i bruku svoje familije.

Dosla su neka zadnja vremena, seljaka ko da sve manje ima, izumiru brzo i selo se gasi pa nije daleko dan kad ce seljaku da utrne poslednja sveca. Ja ko velim to nece izaci na dobro, da se sve u grad pretvori, da nema vise nasih sela i nasih starih obicaja. Pa nece biti da ce svi da zive tako dobro od olovku, da ce svi da zive iz tu flasticnu kesu.

Velim ja odavno, od mastiljavu olovku i telefon se danas izgleda naj bolje zivi. Nikog ne zarezujes, ni opstinu, ni drzavu, ukrades gde stignes zakines porez. Zarezes mastiljavu olovku i turis u usta ma ko te pita sto ti je plav jezik, para na paru bre ide.

Kaze moj komsija Sreten e Srbo lopovi su nekad bili u sumi a danas sede po koncolarijama pa sa pecatima kradu i sve to pecatei potpisuju i otpisuju i niko im nista ne moze.

Uvati li se razni pod ruku sa politicarima koji bi da svoju politiku naplate od naroda pa da drpaju gde cuo i gde ne cuo.

A komsija Sveta, veli Srbo o nama seljacima najgore govore neki mnogo pismeni koji su svoju olovku dobro unovcili, koji sa njom nekim stranim gazdama sluze, kojima je do Srbije i naseg sela taman stalo kolko do lanjskog snega.

Kazem ja njima najgore ti misli onaj tvoj, onaj kome je otac il deda pobego od motiku i plug, pa je u grad svasta radio da postane neki andrak, uvlacio se i laktao se dok nije ko zna koliko postenih ljudi saranio. Dok nije ko zna kome sve oteo stanove, decu svoju na skole u inostranstvu poslao, da nauce jezike pa kad se vrate da pljuju po svojima na dugacko i na siroko.

Ima njih koji su ostali posteni al od fukare i lazova ne mogu da zive, ni slova da napisu, ako i napisu kako jeste, ima da ih posle neki zlikovac na pravdi Boga da ubije.

Oni koji se laktaju, koji se uvlace svakoj vlasti su uvek prvi, prvi su na televiziji, prvi u novine, prvi kad treba prodavati tudju pamet, a naj vise zaradjuju kad teba pljuvati po svom narodu.

Srba zna da seljak ako krade pa kad ga uvate u kradji, jer je obro nekom kukuruz, pokosio detelinu, balirano seno il slamu, ako je oseko u tudj lug neki bagrem na kraju ga prebije komsija kad ga uvati i ne valja posle ni Bogu ni narodu.

A tamo kod ti skolovani jok, oni se iskoluju da kradu, da rasture firme ko vd direktori, da prebacuju pare il poslove svojoj privatnoj firmi u kasu, pa posle da sa te pare kupuju te iste firme da budu nekom gazde.

Znam ja ovako prost da mi od seljaka ne preti neki belaj, sve sto ne valja, mi dodje od neki doskolovani, od oni s olovku, koji mi svaku kravu i svako zivince pribeleze, koji mi odrape za porez, koji mi salju velike racune za struje il vodu, koji mi na tu teleguziju pustaju i ono sto se pametan stidi.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty NASTAVAK

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:15 am

Mnoga zla u nase sela izazvase ove partije, politicari i ova pusta televizija.
Novine jok. U novine svaki dan izmisle sta je bilo juce il ce da bude sutra. Nekom su one dobro da se reklamira, a meni taman toliko kada lozim vatru u vuruni.

Novine seljak skoro da ne cita, nema vremena a i sitna su to neka slova i ko ce stalno traziti prave naocare.
Novine se naj slabije prodaju u u selu, u gradu se prodaju na svako cose, valjda je narod zaludniji i ima vise vremena da svasta cita.

U nase selo kad neko napise knjigu, onda je svi traze da je procitaju da se vide da nekog nije nagrdio, da nije o nekom nesto lose reko, pomenuo neko ime da ga u napisanom obruka i nagrdi.

Knjige se u nase selo sve manje citaju, cak i deca sve vise beze od knjigu, skolu su nagrdili da sve pisuci neka velika slova, a sta to pisu i sto pisu bas po skoli da mi je znati.

Nekad je skola bila ko i crkva, a sad razbijeni prozori, poskidani i pokrivljeni oluci, polupan crep, nagrdise je da te muka pogledati.
Neznam sto su se tolko prozlili na tu skolu, ja nisam izucio neka skole al sam pismen i znam toliko da bez skole si ko razvezano govece.

Al opet ko velim sto je narod navalio na ucitelja da mu dete izuci skole kad ne voli kjnjigu kad je to za njega ko Bozija kazna, bolje da se mane te nauke, da ne zarastaju njive i livade u korov i ostrugu.
Sta ima gore, nedoucen covek il skolovan i pametan a pokvaren ko mucak.

Sta znam kad neznam. Pa vam opet ja sve ispricam, kod macke i tice imas repa a ja ovu jezicinu i nemam druga posla nego ovde kvarim ovaj papir ovim slovima sto su ko buve samo iskacu da se i ja cesem a bice i drugi ako im udju pod kosulju il nedaj boze kozu.

Nekad se u nasem selu postovao pop i ucitelj, kad je lajo il podgovarao seljake na bunu, prvo su isli dzandari da zatvore il popa il ucitelja.
Selljak je pitao ucitelja sve sto nije znao, il nije bio siguran, pa bolje da pita nego da ispdne glup kod Bore u kafani.

Imamo mi kafanu, Bora joj dao ime Slozna braca. Sad bas neznam sto je tako ime nadenuo kad nema brata, a i gosti nisu bas slozni, kad se napijemo polupamo mu iventar tako Bora stalno menja izgleda kafane a ime ne menja jer kaze gde si video da ide da se posle krstenja kafane menja ime ne valja se.

I kad zavrsis kucu i sve uredis, dodje ti vreme da se prestavis Bogu, da napustis tu lepotu, pa ja ko velim, eto u ovo selo i ovo dvoriste mi smo ko gosti.

Sad idu u skolu roditelji stalno pa se tamo svadjaju sa uciteljem i ruzne reci ucitelju kazu jer narod misli da je sad pametniji, da ucitelj i ne treba vise toliko po svom da uci tu njihovu decu.

Kao da su i roditelji i televizija dovoljno vaspitali i naucili da ucitelj to treba samo da potvrdi i napise sve ocene u knizici i potpise. I to sve petice. Inace ce se zaliti cujem ni manje ni vise nego ministru prosvete.

Kazem ja komsiji ucitelju nemo uco da se ljutis, poslednje vreme za tebe doslo, bolje da cuvas ovce lakse bi ti bilo bar ne bi gubio tolko tvoje zivce, od te nevaspitane i nekulturnw decurlje koja bre psuju gde stignu i ne postuju vise starije uopste.

Danas deca i ne cuju kad i kako psuju, pa kad im kazes sta govore i sto psuju ona se prosto iznenade i ne znaju kako su to pogresila, jer i roditelji im cesto kad polaze na eskurziju daju puno para i kazu im pred svom decom i uciteljem, nemoj da tamo ucitelju pravis neke pizdarije.

Cujem sve vise kako pricaju ovi sto ne rade nigde i nisu ni neke skole zavrsili, sta ce mi skola, skola je danas za budale. Nece oni na njivu da rade.
Da svercuju, oce, da preprodaju benzin ili polovna i ukradena auta, da sede u centru po ceo dan i pricaju neke prazne price.

Neki samo pricaju o tome, samo da prodaju danas jednu njivu il plac, sutra drugu jer od njivu eto ne moze vise da se zivi.

A ja ko velim eto neko moze da zivi i od nerada i spavanje do dvanaest sati. A neko se muci ko ristos i niko mu u kuci ne kaze fala, pa ga u selu svi ogovaraju, ko da je lud sto toliko radi.

Od lenjos i pice, od kurvanje i lopovluk se mozda i pozivi, al kratko kolko vetar dune pa i nji posle nema ko da su pleva, ko da ih nikad nije ni bilo na ovom belom svetu.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty SRPSKA CRNA RUPA

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:18 am

U amerikama sada slave jer su u uverenju da su konacno svi belci i crnci srecni, da je u istinu na delu demokratsko drustvo i prvi put, odnosno tek 44 put i to u vreme krize izabrase crnca za presednika.

Toliko presednika u njihovoj kratkoj istoriji se izredjase, sa toliko zemalja zaratise, tolike kuce popalise, a ni jednog njihovog presednika ne osudise, ni generala ne optuzise za genocid, ni jednog vojnika ne prozvase sto je mucio i pobio stanovnike citavih sela.

Njihovi vojnici, moderni legionari, su dobro naoruzani, obuceni ko marinci, i ne retko su vojnici, kopilani placenici sa vrlo sumnjivim ideoloskim uverenjima na neki uvrnut nacin brane tu svoju bolesnu pseudo demokratiju, ubijajuci sirom sveta za novac i umiruci za tu nakaradnu zemlju.

Samo na filmu su nepobedivi, neranjivi, tu su ko supermeni koje ni metak ne pogadja. To su super vojnici, skoro androidi sa ko zna kakvom sve skalamerijom na sebi da bi bili u prednosti, ljudske nakaze sa tehnoloskim uznapredovalim ubojitim oruzjima. Sve je to dzabe, opet su ti vojnici ne mogu da se porede sa rodjenim ratnicima koje stvara podnevlje, tradicija i slobodarske ideje. Oni imaju vojnike koji ratuju i umiru za novac a mnoge zemlje imaju vojnike koji se bore za slobodu svoje zemlje ne retko i kao sveti ratnici dokazujuci kolika je njihova snaga i nihova vera.

U svetu postoje vojnici u tim pojednim zemljama koji su daleko opasniji, imaju vise srca i bore se na svojoj teritoriji sa jasnim ciljem da se suprostave cak i sa slabijim naoruzanjem tim agresorima i okupatorima.

U svetu je amerika postavila dvostruke standarde, u ratu su sa jednim delom muslimaskog sveta a drugi deo sveta podsticu na sukobe i ratove. Od izvornih principa amerike nije ostalo ni slovo, jer su postali od deklarisanoe demokratske zemlje pogubna vele sila koja preti da se otme kontroli i ugrozi sveopsti svetski mir. Vode jedan zastareli po karakteru nakaradni pakt koji nasrce na pojedine drzave gazeci mnoge principe ujedinjenih nacija.



Nas sa velikih visina izbombase al sukob sa srbima u licem u lice izbegose sto bi klinci rekli izbegose sa nama fajt ko picke. Tu bi se videlo pravi kvalitet i srcanost jednog vojnika koji iza sebe ima istoriju ratovanja, slobodarske tradicije i jedno Kosovo i mit koji ce uvek i kad ta teritorija fizicki ne bude nasa ostati srpsko jer se ipak istorija ne prekraja tako lako jer nije ona vremeplov pa da se vrate i obrise sto im ne ide u prilog.

Oni se kao narodi ponasaju kao da su gotovo ne dodirljivi, naduvani i osioni, pre bih rekao zasticeni bre ko beli medvedi jer su sebe sami zastitili, izmislise taj sud za druge a sami ga za svoje grehe ne priznaju jer svuda jos cine jos vece zlocine. I taj svet je licemeran, bezrazlozan napad na Irak, pljackanje njhovih naftnih izvora.

Novoizabranom presedniku presednicki govor je ispunjen obecanjima da ce ti eto problemi tamo sa Irakom i Iranom biti reseni, kao da su ih te zemlje te probleme izazvale. Istina je danas gotovo nepozeljna da je po ko zna koji put dosao jos jedan koji bez obzira na boju koze ce biti nosio ce iste porobljivacke i okupacijske politike pod maskom demokratije i borbom za ljudska prava i slobode.
Gotovo da se ne cuju oni retki glasovi koji vape da se stane na put toj njihovoj agresiji. Da ne podsticu taj militantni deo muslimanskog sveta na mrznju i rat jer taj narod u ssutini i ne napada nikog vec se samo brani ali ih je naj lakse medijima predtaviti kao teroriste koji eto ometaju svetski mir i poredak.

Daleko bilo da opravdavam terorizam i branim one koji ubijaju nevine ljude obaraju avione, uvek ce ti biti terorizam ali i jedini pokusaj nekih naroda da tom monstrumu koji je nastao u svestskim okvirima se pokazu zubi i ukaze da svaka rana boli i svaka zrtva je jednako vredna ma gde je pala.
Kada su se pojavili kao spasioci u Somaliji, brze bolje su i pobegli, jer tamo nema nicega za njih vrednog, samo beda i sirotinja i svaka glava koju su polozili tamo je za njih bila uludo utrosena.
Stvorili su oni i Talibane, petljali se sa Rusima po Avganistanu, dobili po nosu, ubijase ih ko vaske i
tamo dobro zamesise pa se pokupise ko funjare da na nekom drugom mestu rovare i stvaraju nove beskucnike. Sto bi reko moj komsija daleko im ta lepe njihova sreca, samo dalje od mojeg dvorista ta njihova demokratija. Od te demokratije ce da mi polude i deca i nece vise biti ni sela ni imanja jer ce barabe sve to ko kod sebe da pokupe od malih pa da stvore neke farmere a sirotinja ce da sluzi za koru leba. Ma zna nas seljak kakva je tio njihova belosvetska sreca i ne veruje svojim politicarima kad ih hvale jer znaju da mnogo lazu. Seljakova rec se malo cuje, partiju seljak nikad nije imao jaku, nemamo mi vremean da se bavimo politikom, a i sramota je kod nas kad neko samo o politici ko da nema pametnija posla, da nesto poradi u dvoristu ili u polju. Kod nas se vise gleda u nebo, u kalendar negos to se veruje politici, drzavi il politicarima.

Kao i svaki seljak ja volim da vidim kad neko govori pravo, kad se zauzme da istera zeca pa istera i vuka. Kod nas ce mnoge partije na kraju da budu samo relikti proslosti kao i njihove vodje kojih ce se secati samo retki ljudi.
Te prve partije kce istruliti od korupcije, od svojih neodgovornih vodja, jalovih i nikavih planova i ocajnih programa, pa ce biti samo komete na politickom nebu, zvezde padalice il neki meteori koji ce da sagore u politickoj atmosferi.

Kod nas je Bog nas indivudualan izbor, a crkva je deo nasih obicaja i tradicije, da se saberemo u njoj, da se ne pogubimo u naletu pred nevernicima ili onima koji bi nas preveli u njihovu veru ili sektu.

Nije redak slucaj da su na nasem politickom polju i oni koji su pripadnici prozapadnih sekti, ima ih bice i u drzavnim strukturama, na fakultetima javna je tajna su neke znacajne licnosti i profesori katedri u u Munovim u satanskim i ko zna kojim sve Subotarskim i drugim verama rasireni. Ti nasi otpadnici od vere i nacije imaju novog boga i nove gospodare. Tako zdusno rade na propasti nasoj da se mi iznenadjujemo i cudimo kako to da ih ima toliko da se sire kao korov i dzava sve nase nove crkve kad se i vera i politicko uverenje kupuje novcem.

Privlace mlade raznim teorijama, uvode ih u svoje dobro organizovane krugove i sklapaju pipke oko njih da su gotovo retki koji se posle ne osteceni isvuku iz tih kandzi.

U nasoj crkvi se u zadnje vreme svasta zbiva, neko bi da to prestavi kao cirkus, da se naruga da od toga naravi senzaciju.

Od naseg Patrijarjha Pavla prave jeftinu propagandnu figuru i vest za zutu stampu, bez postovanja svetosti tog bozjeg coveka.

Pitam se da li bi bilo koji katolik dozvolio da se tako pise o svetom ocu Papi, da li bi taj novinar smeo da tako pise a da posle ne radi neki drugi posao koji je daleko od novinarskog pera. I nasa crkva se ponekad ne snalazi u novim okolnostima u ovoj raskucenoj i rapolucenoj drzavi.

Crkva je uvek dizala glas i mesala se kad vise nije mogla da gleda tu propast svog vlastitog naroda.
Progovorila je i o Milosevicu i mnogim drugim da se uzmu u pamet i da za ozbiljno uzmu polsove drzave i da ne dopuste zarad jeftini politickih poena se brukaju pred svetom koji sve sto mi pokazemo lose uvecava tri puta. Nasi problemi su nekad samo nasi i ne mora svaka vaska da zna na sva usta sta je u nasoj kuci. Ni druge drzave ne otkrivaju sve i stite po sto godina neke informacije. A kod nas bi svi sve da znaju. E to ne moze. Ni u kuci svi ne treba sve da znaju. Domacin je onaj koji brine i cuva sve tajne o svima. I nije lud da prica svoju bruku svima redom. Uh sto se ja rasprica, a to ne valja, kad se seljak rasprica i kaze sve sto mu je na srcu il ga posle prebiju ili mu povecaju porez.

Poznato je da je to drustvo u kojem su dva boga, prvi je novac, a drugi pistolj. U amerikama je sve ponajbolje, njihovi gradovi su najveci, zgrade najvise, ma kad gledas sve se cakli i presijava ko onaj kockarski Las Vegas, a svi oni gradovi ili delovi grada gde su kuce od lima i kartona e to se ne sme prikazivati. Za to je cenzura tu jaka. Zar da tolike gradove po svim amerikama na tv vide sa bezbroj limokartonskih kuca gde zivi ta njihova beda koja na kugli zemaljskoj nije vidjena.

Za zivot bednika, penzionera i sirotinje koja nije postala ono sto tamo zovu klosar ili skitnice po srpski
imaju oni i kuce i na tockovima. To su kuce putujuce. To su takozvani treleri. Tu zivi oni neuspesni amerikanci koji nikad nece videti zidanu kucu, ili cak montaznu jer je i to za njih luksuz. E pa mnogi neznaju da je privilegija imati u americama zidanu kucu. Mozes da imas ako si obican gradjanin, neki iznajmljen stan, kucu putujucu il limenu al zidanu e za to imas da se dobro namucis, prezaduzis i unucice da bi je jednom otplatili.

A svi ti nude kredite tamo, samo sto iz vc solje ne vicu ajde sta cekas uzmi bre kredit. Svi imaju cekova za bebleoteku, a para, shipak. Gotovi para pa to je gotovo nemoguce tamo videti. Ko sme da izvadi salom sto dolara. Rizikuje da ga u prvoj ulici neko zvekne po tikvi. Zato nose srebrne, zlatne, plave, zelene i ko zna koje kartice. A para oni ne vide. Neznaju oni vise koji je to osecaj kad u rukama imas pare. Pa ih brojis, pa ih o bradu oceses kad napravis neki bericetan posao.
U toj drzavi koja se hvali da je u svemu IN je toliko bede da mi je muka da slusam neke nase koji se zanose tom drzavom i navlace nasu decu da se upustaju u neke avanture da i oni dodju do te srece i do tog njihovog sna. A taj san se cesto kaze da se pret vori uzivo u nocnu moru i svaki koji je okusio njihovog leba i pogace je propiso krv i majcino mleko ko zna koliko puta dok se tamo obogatio.

Tamo se svi trude da nekog preveslaju, presvuku, nadmudre i preteknu makar pri tome te i skratili za glavu. Poturice ti svaki jad samo da te drzava ocepi i da dodju do tvoje imovine za koju se ubise da se nahvale kako je stite kao privatnu imovinu. Tamo lopova mozes u svojoj kuci ubiti, ali te i taj lopov u prvoj ulicici moze opljackati i zato se i ne ide nocu nigde jer je strah preveliki od takvih napada i otmica.
Tamo su svi u zurbi, nemaju vremena, ne idu na odmor, tamo se svi trude da zadrze posao jer tamo gubitak posla te vodi na ulicu. Nema placanja racuna i ajd menjaj eriju, kraj gde zivi slicna sirotinja, koja zivi po nekim zgradama koje ce se rusiti. Tamo njima je zdravstveno osiguranje katastrofalno skupo i lecenje je za mnoge samo san, tamo bolje da umres nego da se tesko razbolis, jer ce ti drzava uzeti i zadnu paru da te odrzi u zivotu ap ce te pustiti da dostojanstveno umres. Ako kojim slucajem nemas novaca, pa to je tvoj problem, jer za taj san o bogastvu i sreci trebakju i zrtve.
Tamo najbolje se snalaze homogene zajednice, koje imaju svoju kulturu koje zaposedaju delove grada gde zive kao male drzave u koje cak i rodjeni amerikanci retko svracaju. Kinezi koji su moze se reci izgradili amerike su naj starija emigrantska gupacija, koja je jos dok su kauboji i indijanci se jurili po prerijama, izgradjivali gradove i pruge, kopali po rudnicima i topili metal po celicanama. Cak su kinezi i kauboji bili i mnoge slike se i ne pokazuju gde zaista crno nabelo ima tih kineza toliko da se pitam kako se tamo ne rasirise i ne postadose neka znacajna vecina. Verovatno su bili dobri na pocetku kao jeftina radna snaga a posle su vec bili nepozeljni kao gradjani pa su im polako uskratili gostoprimstvo. I pored toga oni su tamo jaki i dobro organizovana drustvena zajednica.
Postoji nesto sto vec zovu crna i bela amerika. Crna amerika polako osvaja prostor i mnoge drzave i mnogi gradovi polako postaju ptrenaseljeni onima koji zive vecinom na teret drzave. Kao i kod nas neki slojevi zive od socijalne pomoci i u amerikama. Ali ih je tamo toliko mnogo da vec amerika nezna sta da radi jer svaki nemiri i protesti bune po gradovima prete da prerastu u opstu pobunu. tamo gde je veliko bogastvo se istici i velika beda. Sit gladnom ne veriju i nije ga briga, a svi oni koji se trude da se predstave da daju toliku pomoc samo peru svoju necistu savest. Tamo njima je deviza, ako nemas pare ti si bezvredan, ti si onaj ko ce cekati milostinju drzave ako nema adekvatan posao da se popnes na drustvenoj lestvici. Ako se zaduzis, sve ce ti uzeti, banke, advokati, poverioci, molices nekog da ti otkupi dugove da uzme tvoju kucu i da pobegnes u neku drzavu menjajuci ime i profesiju sa tim sitnisem od onog kapitala koji se istopio kao kocka leda.
Ja sam stekao utisak da oni tamo u amerikama belci tretiraju njihove garave, kao sto kod nas cene nase Rome. Bas ih tako cene, uzimaju i za sluge i pomocne poslove jer su mnogi daleko od nekog skolovanja i bolje placenog posla. Njih vide u sportu, muzici, da rade one poslove gde belci nece da rade, ili da zive od socijalne pomoci.

Veliki problem je u tim zemljama zagadjenost, nezdrava ishrana, neprestani stres od koga obolevaju svi.
Mnoge bolesti poticu od stresa. Tamo se porodice raspadaju, deca se rano odvajaju od roditelja jer je
i vaspitanje lose, podsticnje nasilja, kroz film i medije je veliki problem i industrija zabave neprestano stvara laznu sliku o bogastvu i sreci. Zato je tu film, zato su tui mediji da se sve izokrene i prestavi cak i u svetskim razmerama jer eto nemam samo ja selo, vec kazu citav svet postade ko moje selo. Al u to selo se seljaci istrebise i ustupise mesto nekim zgradurinama iz kojih kao iz kaveza gledaju bledunjava deca u taj mravinjak sa ko zna kojeg sprata.

U nasem dvoristu se vrsi istraga za onima kojima ce cak i posthumno suditi u Hagu, jer su optuzeni da su cinili ono sto mi znamo da nisu uistinu do kraja i kako treba ucinili, pa su nama time jos vise krivi jer em nas optuzuju za malo, skoro za dzabe, ucenjuju, nasrcu na nase teritorije da i ovo malo Srbijice okrate jer njima je ona velika makar da je koliko i kais slanine.

Sad ce neko reci, e jesi bre seljo lud sto posto, ceo svet tvrdi da su oni krivi, toliki istrazitelji u Hagu se polomise da dovedu kojekakve lazove i napabircene svedoke da od nase drzave naprave pariju.

Poceli su da prebrojavaju koje smo van Kosova proterali ili genocidno poslali bogu na istinu. Dok prebroje bice i tu po njihovom racunu ohoho onih za koje smo jos krivlji pa ce svaki onaj koji bude lajao pa makar to bio i presednik najjace partije biti spakovan u Hag gde ce da bir il ce sam da se brani il ce drugi da ga brane. Kakko god bilo dobro mu se nepise. Njihova corava pravda je neumoliva, ta pravda koja je kao masinerija dokazivanja zlocina u cemu su oni maheri jer se kod njih i desavaju najvise zlocini, neznam tacno valjda svaki minut po neko nekog oladi.

A za one drzavice sto su jednako cinile to isto na balkanu u stvaranju svog cistog etnickog prostora ne vazi, jer su one njihovi miljenici, one su se udvarale i odmah bacile u krilo svojim novim gazdama i odrekle se svih onih zakletvi Titu, da ce cuvati Jugu kao zenicu oka svoga. A kunu se mnogi i danas u njega a rasturise u paramparcad njegovu tvorevinu. E nezahvalna pascad, kako se ponese, napravise mu samo kucu cveca, na grob mu ne stavise ni krst ni petokraku, obidju ga ponekad i donesu mu ponude, ne pale mu svece jer je to tamo zabranjeno a i zasto da mu pale kad on u to nije verovao pa da mu samo zasmrde i ocadjave tu njegovu kucicu u cvecu.

Neki zlobnici i neverne Tome tvrde da Josip radnik, katolicki svetac i nije tamo vec lezi u Vatikanu, smeska se blazen, tako nagradjen sto je tako lepo sredio srbe da se nece oporaviti za hiljadu godina.
A i oni su mnogo mutni i njihovi planovi, pa Magnum Krimen, pa planovi za ciscenje balkana koji nisu uspeli nekad al ne znaci da nece jer oni od svojih planova ne odustaju lako.

Video sam tu Jugoslaviju, kako su je cuvali i sacuvali ti ladiguzi, ti lazljivi generali i ta vise nego precenjena debelo uhranjena armija koja se raspala po istom obrascu kao i 1941.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty NASTAVAK

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:18 am

Samo su se nesto promenili interesi i Hitler vise nije tamo gde je bio vec ga je zamenio neko drugi jer hitlera ne mozes unistit. On ce ostati u glavama mnogih buducih predsednika i njegova ideja ce biti cilj i plan mnogih drzava. One ce uciniti sve da etnicki ociste odredjeni prostor, pa makar i stvaranjem novih bolesti, ili ratom, ili izazivanjem kriza gde ce jednostavno neki narod dovesti do slepaca i on ce morati da nestane pod pritiskom takvih mocnih sila.

U tome ce se maksimalno u buducnosti koristiti i nove tehnologije, da se postigne apsolutna vladavina, apsolutna kontrola nad zemljinim resursima, cak ce nam nametnuti da placamo i vazduh koji udisemo.
Ne ide se ka tome da svet bude bolji, pravedniji i zdraviji, vec da se uvecava ta moc, da se kontrolisu drzave i ljudi koji zive u njima.

Video sam kako su brze bolje na raspadu istocnog bloka tako ekspresno pozurili da onima koji su im pomogli da se podignu kao narod, krvavili u ratovima da bi oni danas u svojim granicama imali toliko gradova, toliko reka i jedno citavo more. Sve one poruke zahvalnosti nasim vojvodama iz prvog svetskog rata su popljuvali ti Hrvati i Slovenci a nisu se bolje poneli ni Makedonci i drugi koje ne bih da pominjem jer su taze narod pa su jos neozbiljni a nisu ni zasluzili da se uzmu za ozbiljan komentar jer kad svako umisli da je odma narod i na sve nacine izmislja i jezik i istoriju samo da bi ga neko ko uzeo za ozbiljno.

Nama nisu oni toliko krivi, koliko su nase vodje krive sto ih sada optuzuju za etnicko ciscenje a nama su krivi jos vise sto su druge vodje uz svoje mentore nas tako temeljno svuda pocistili, iz Hrvatske, sa Kosova a ni druge republike nisu po tome zaostajale. Sto bi oni zlurado rekli, ko vam je kriv kad neznate da iskoristite odredjene istorijske okolnosti i zavrsite posao kako treba. Jes brate. Mnogo smo bre prost narod.

Svi zavrsise kad je bilo vreme posao, ocistise sve buve, vaske i drugu gamad iz svog dvorista i sad nam drze lekcije kako smo mi eto bili genocidni.
A nasa drzava jos puna ko sipak raznih naroda, u moje selo niko nikog ne dira, ljudi se druze i podnose a oni se iz petinih zila trude da i to pokarabase da bi i u ovoj Srbiji ko na ostrvu izazvali nove krize jer im je krajnji cilj da se nasa sveta zemlja izbrise i kao pojam sa geografske karte.

U tome im pomazu svi nasi neprijatelji i dojecurasnja braca. Ako brate kad smo glupi. Kad svakog uzimas za brata. Kod naseg naroda je bilo neverstva da i rodjeni brat ti okrene ledja, nasrne, hoce da ti otme imovinu, da te prevari i naruzi i ubije. A kamoli neki vajni prijatelji koje mi uzesmo za pobratima.

E ti nasi pobratimi su nam zaprzili corbu i docice nam kad tad glave. Oni svojski rade da zavrse taj djavolski posao a mi smo im u tomem pomagali i svojski im pomazemo. Idemo im na ruku, imamo nasih dovoljno izdajica i potkuplive bagre koja ce i kucu prodati samo da sa nekom belosvetskom fukarom bude u ljubavi, da im se udvara i lize im dupe jer su debelo placeni od ti njihovi sluzbi.

Pa i baba Makrena zna da ti spijuni prvo udju u selo, povataju sve kako jeste i nije pa posle udje vojska da napravi malo reda. Zna baba da spijuna ima kod nas gde ne mislis da ih ima, da te necije oci gledaju i snebesa pa komsija moj Medoje kaze da ne moze covek ni nuzdu da vrsi u kukuruz da ga neki sa satelit ne uslika i turi tam na taj djavolji intetrnet. jes lepo veli Medoje, treba da nosis sa sobom sator da bi mogao da se olaksas na miru i imas svoju privatnost i u polju.

Kazu bolje dobar komsija, nego rdjav brat. Mi za sada nemamo ni dobrog komsiluka a nemamo ni brace koja ce nas podrzati. Rusija je sama sebi brat, a mi smo samo kukavni prosjaci kojima usput udele koju krajcaricu da ne lipsemo od gladi, kad su nas tako zaduzili i zastrasili. Nemamo vise ni vojsku pa bi reko komsija Panta, sta pa sad ima da se kurcimo, kad nemamo ni prazne puske. Pametno zbori Panta, a i koji ce nam te puske, imali smo ih i prekovise pa ne zavcrsismo posao kao oni lovci sto su nam vosjku ubijali iz kukuruza i sekli im glave po mostovima dok smo to mi ko poslednje bede samo gledali i pljuvali po tom televizoru. Onaj ko nas vodio nas je najvise nagrdio, kad je trebo da kaze, e sad svi u rat, pa mi za njim, a on Srbija nije u ratu. Kur moj nije bila u ratu, a sto smo koji klinac oblacili uniforme da paradiramo i dzabe pravimo od novi cizama zuljeve. Nema dobijenog rata dok se ne okrvavi kosulja i dugacke gace. Ako te vodja i general povede ko slepca u provaliju, sama inercija ce sve povuci i niko se nece oteti iz tog lanca.
Kao da mnogi i nisu svesni kolko smo u nasu drzavu milijardi tom svetu duzni. Ma to ih vise i ne zanima kao da je to tudj problem a ne nas koji ce nas kostati jednoga dana kada nam ispostave racune i izazovu nove krize u nasoj drzavi ili nam nametnu cak neke nove ratove koje ce da lako da stvore jer mi smo multi etnicko drustvo u kojem ima dovoljno onih koji i u buducnosti nam nece misliiti dobro.

Sada gledamo kako se muce da onom kobajagi doktoru Seselju prikace i prisiju toliko greha kao da je ucestvovo u genocidu milion ipo Jermena koji izvrsi nekad Turska, kao da je ni manje ni vise bio nego beli americki predsednik za vreme rata u Vijetnamu i mnogim zemljama koje su te demokratske snage uzele za svoju metu i fine ratne eksperimente.
Seljakova je u ovoj zemlji neka slaba stranka, i seljak je poslednja rupa na svirali. On je onaj koji ce podneti teret svih krize, inflacija, prezaduzenost zemlje, ratne promasaje nasih vodja i nestati na kraju u rukama bogatih pojedinaca.

U pokusaju da i Srbi zaokruze svoj etnicki prostor koji tako zdusno krstise kao Velika Srbija, i ala i vrana je pre nas imala pravo da digne glavu, ali ne i onaj koji je najvise krvario u oba svetska rata i koji je u oba trpeo genocid od istih onih koji mu i danas rade o glavi. Tako je ta Velika Srbija postala trun u oku pa ajd da je ucinimo tako malenom da se jedva taman oseca kao taj trun u oku.

Dakle, Srbija nek ima svoje kao tudje dvoriste, gde ce svako da polomi tarabu, skida nam malu i veliku kapiju, pocupa stubove, poskida zicu kad mu se cefne jer ce naci dovoljno nasih dusmana koji ce ga u tome podrzavati.

Mi cemo da prostite jos traziti da se i naguzimo, onako neutralno i polako cemo nasu zastavu da zamenimo sa onom duginih boja. Onda ce mo da pocnemo sa gey paradama jer i ovako nam je narod u rasejanju, popravlja belu sliku amerikama, jer oni nesrecnici na jednoj strani biraju crnog presednika a na drugoj strani uvoze toliko belih emigranata da bi bar malo popravili prosek svoje populacije.

Amerika je upala u zajebanu krizu, u strahu svoje bele manjine, koja bi da zadrzi svoj uticaj kao u vreme aparthejda ali ovaj izbor je samo znak da ce tih crnih presednika biti jos jer belci ce polako ustupiti kormilo i vodjenje drzave onima koje su imali kao svoje robove i postali i njihova vecina, falim te boze da i njihov gen pocisti malo jaci afrogen tih koje su mucili i u lancima dovodili a kolko znam iz knjiga pa sve je iz Afrike sa covekom i pocelo.

Interesantno je da nas naj vise napada ona drzava koja je najduze branila robovlasnicki sistem i koja je na svojoj teritoriji vodila gradjanski krvavi rat radi odrzavanja takvog sistema.

Pozicija crnog coveka se nije mnogo promenila, ni svi filmovi, ni sva demagogija gde amerika pokusava da svetu predstavi da je na delu neka druga praksa. U stvarnosti je jeziva slika raspolucene amerike, koja u trenutku kada se cini kao najveca sila truli iznutra i njoj preti upravo neki veci unutrasnji krah od onog koji je izazvala ova poslednja finansijska kriza. Ta amerika ce nestati kao nekada Rim. Ali se to nece desiti na nasu radost tako brzo. Prvo ce stradati ovim globalnim zagrevanjem njihovi veliki gradovi koje ce poplaviti neko njihovo more jer gde ce se naci tolika vodurina sa lednika nego u moru. Pa ce se oni o svom jadu zabaviti gde toliko narod da premeste ali ja ne sumljam da ce oni vec negde stvoriti cist prostor jer stvorice neki novo virus, neko novo oruzje koje ce isprobati na nekom mestu jer roba je da se proba.

Oni sebe vide kao novu imperiju, kao one koji nasledjuju sve i imaju pravo da postavljaju celom svetu uslove, da ih svi slusaju i udvaraju im se. zato zive u stalnom strahu, stvaraju sve nove stitove a nije dan nije apsolutno bezbedan i svaki stit na kraju se probusi i zavrsi ko i junak u prasini na bojnom polju.

Ja ko prost seljak malo nacitan, bi reko da nicija nije gorela do zore, zaigrala je mecka i u njihovoj kuci i njihova pohlepa i zelja da zive laznim sistemom vrednosti i zaduzivanjem svojih gradjana radi stvaranja poslusnika koji ce raditi za mizerne nadnice u tom njihovom iskrivljenom sistemu a pod firmom brige za demokratiju i ljudska prava.

Javna je tajna da najvise oni koji proklamuju ta prava najvise koriste silu i njihovi sistemi i drzave se zasnivaju na represivnim zakonima, jakoj policiji i stalnoj pretnji oruzjem.
Njihovi gradjani su postali krpe koje se moraju apsolutno podciniti mocnim gospodarima jer im od njih zavisi i vazduh koji disu, moraju se drzati u strahu od terorista, bolesti, serijskih ubica i svih onih koje ce razne sluzbe izmisliti da bi njihovi gradjani igrali kako oni sviraju. Kukala im majka i njihovas sloboda i demokratija i svo prisluskivanje i policija koja na svakom koraku lako poteze oruzje i puca da se zna ko je gazda. A gazda pa to to je onaj koji nosi pistolj. Zato je u njihovoj zemlji toliko kriminala jer zakon vlada zakon oruzja, zakon sile i pretnja je glavni moto opstanka svih pa i pojedinca. Svi ce podrzati silu da bi stekli malo mira za sebe. Pa ce neko u ime tih dati sebi za pravo da deli po svetu pravdu kad je tako lepo kod sebe svojim gradjanima je omogucio.

Srecne su izgleda one zemlje u koje nije dosla jos civilizacija jer sa tom civilizacijom dolazi i pokvarenost, nemoral, lopovluk i zlo. Kod nekih primitivnih naroda pojam kradje je bio nepoznat, nije bilo ubistava izelje ljudi da budu tako kanibalisticki raspolozeni da koriteci svoje mocne civilizacijeske prednsti prete da zatru mnoge kulure i narode.

Prvo im unistavaju samostalnost, pa zatim im postavljaju tutora jer oni koji se opiru mocnima se uvek proglasavaju za nepodobne i treba im postaviti nekoga koji ce im donsiti zakone postavljati uslove i davati smernice kako da se ponasaju u svetskim okvirima.

Amerika i zapadne zemlje su oduvek prezaduzene zemlje, njihovi unutrasnji dugovi se ne mogu ni pokriti iz sopstevenih izvora, ne mogu ih ni prevazici bez novih ratova, bez tudjih kriza i osvajanja teritorija, stvaranje sebi novih kolonija upravo od onih koji na sva usta proklamuju demokratiju i ljudska prava.

Ukidanje zlatne podloge te zemlje su ostvarile svoj san da stvarna moc se sakriva iza nekog fiktivnog novca koji apsolutno vise nema pokrice vec je puko balansiranje drzava koje ne prezaju zarad svog opstanka i razvoja svoje drzave da druge napadaju, unistavaju stvarajuci svoje kolonije koje ce koristit dok im se to isplati.

Ujedinjene nacije su tu kao jedna rusevina, kao veliki fosil jednog proslog vremena, kao produkt nekih drugih svetskih odnosa.
To je organizacija u kojoj se ogleda slika podeljenog sveta, tu se vidi na delu kako to velike sile zamisljaju kakav to svetski poredak smatraju za human i koju sliku sveta ce sledece generacije imati da gledaju.

Svetu inace preti kao ciklicni proces jedna nova velika sveopsta kriza, jer bitka za trzista i ostatke fosilnih goriva ce biti jos zesca. U ovom ceku ce se voditi borba na drugom planu da se pod firmom demokratije osvoje mnoge zemlje i nametne im se jedan sistem moci i sile. Svako ko digne glavu ili se suprostavi bice proglasen za nepozeljnu sortu na vlastitom geografskom prostoru i proglasice ga krivim nakon sto mu se nametnu izbori da se odrekne svojih teritorija, kulture i jezika.

Nas opstanak se vezuje za ulazak u Evrospsku uniju, koja je takodje jedna isturena firma Amerike, ona je samo eksperiment koji je amerika zapocela da bi osvojila ceo svet. Nije daleko od istine da su zelje da jednoga dana zaista dobijemo nekog mufljuza, antihrista, koji ce nam biti onaj u koga cemo gledati kao u boga, jer nije ni istorija siromasna onima koji sebe proglasise za boga na zemlji.

Svaki seljak zna da se vodi u svetu i borba za zdravo zemljiste, da ce velike sile, svuda gde postoje mogucnosti da dodju do njega pa makar i ratom. Sebi ce privlaciti mnoge zemlje u kojima je zemlja i voda jos nije zatrovana. A sto se tice naroda koji tu zivi, pa oni su majstori da ociste etnicki prostor pod svojim kisobranom demokratije i da se predstave u svetskim okvirima kao blazeni. Kao sveci koji donose toj zemlji procvat, a u stvari je na delu opsta kolonizacija koja se samo maskira drugim imenom.
Nekada je Rim vodio ratove ali je jednako i svojom diplomatijom osvajao nove teritorije, jer je i pretnja jednaka napadu od onog koji je jaci i mocniji.

Mi smo mala zemlja, ponosnog i slobodoljubivog naroda. taj narod nije nastao od skupljenih lupeza, ubica, kurvi i robova koje su dovodili da im sluze. Jer sta bi lupez nego da nekoga iskoristi da ga muci samo da bi njemu bilo lepo. I ovako prost ja sve mislim da oni koji su tolike narode kad se doselise na te teritorije ponistili i nemaju moralno pravo da nekome drze lekciju o pravdi i slobodi. U ratovima za te demokratske zemlje na nasim prostorima su naj vise stradali seljaci. Najvece udar na njihovo dobro na njihovu teznju da na svom posedu zive od svoga rada.

Sada se vodi jedan tihi rat da se unisti populacija seljaka, daleko perfidnija od ono koju je vodio licno Broz Tito i njegova politicka oligarhija.
Pod firmom komunistickih ideala je nekakvim nacionalizacijama oduzimala ljudima zemlju gurala ih u kolhoze i na zajednicki kazan.
Pa kad to nije uspelo onda su se brze bolje nazovi komunisti dosetili da zive balansirajuci na hladno ratovskoj klackalici dok se ona nije polomila, dok jedan blok nije pukao i rasuo se.

Drugi se odmah pokrenuo da na razvalinama bivseg svetskog poretka utvrdi svoje pozicije ognjem i macem, pretnjama i ucenama, mesanjem u unutrasnje stvari drugih drzava, postavljajuci se kao sudija i svetski policajac zarad svoje pohlepne i alave zelje da zagospodari celim svetom.

Kao sto sam napisao u nekim tekstovima pre, potrebno je pod hitno staviti moratorijum na prodaju velikih zemljisnih poseda pojedincima iza kojih stoje ko zna koje sve neprijateljske zemlje i centri moci.

Dozvolimo nasim seljacima da ucestvuju na prodajama i stvorimo im mogucnost da kupe nesto manje kolicine zemljista jer tako ce mo sacuvati onaj zdravi sloj koji je oduvek bio naj bolji temelj nase drzave.

Ako nasu zemlju preuzmu bogati pojedinci i strane zemje pod firmom mnogih banaka koje nicu kao pecurke, nasa buducnost ce biti neizvesna i podredjena onim mocnim kompanijama koji nece prezati da unistavaju i citave nacije zarad svoga profita.

I seljaci znaju sta su multi nacionalne kompanije, znaju sta se dogadja kad im nelojalna konkurencija dolazi od onoga koji ne vidi interes ni naroda ni drzave vec mu se centri moci nalaze izvan nase drzave i tako postajemo potpunio u rukama onih koji iza zavese vladaju citavih svetom preko poslusnih politicara i vlada u podredjenim drzavama.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty BEZ KRALJA

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:20 am

DOK SMO BILI SELJACKA ZEMLJA,
I DEDOVI SU NAM NOSILI SAJKACU I OPANKE SILJKASE,

IMALI SMO SREBRNI DINAR A U KUCI NA NISKAMA DUKATE,
U BELOM DVORU SVOGA KRALJA I KRALJICU

VELIM JA ONAJ KO NAM JE KROJIO KAPU NIJE
NAM SKROJIO I ODELO.

Ne kazem ja u selu dzabe,
ne dao ti bog za komsiju brata,
i tesko srpskoj zemlji bez seljaka !

KAD ME BAS, BAS, BRIGA, ZA SVE
KAZEM - MA SIJE MI GA DJURA -

SADA VISE NISMO BRE SELJACKA ZEMLJA, AL IMAM NEKRUNISANOG KRALJA / PRINCA U DVORU KOJI ME KAZU KOSTA KO SVETOG PETRA KAJGANA.

DOK SMO BILI SELJACKA ZEMLJA PONOS JE U NAMA BIO KO PLANINA HTELI SMO DA UMREMO ZA OTADZBINU, PA SMO ISPEVALI PESMU / RADO IDE SRBIN U VOJNIKE./

SADA VISE NISMO SELJACKA ZEMLJA, NASA DECA VEC SLUZE VOJSKU BEZ UNIFORME I BEZ PUSKE, NEMA VISE ONIH POZNATIH VOJNICKIH ISPRACAJA SA TRUBACIMA

MI SMO NEUTRALNA ZEMLJA KOJU CE IZGLEDA SVAKO SMETI DA POPISA, PA BOZE MOJ MI SMO SAD NEUTRALNI PA NAS SE TO I NE DOTICE AKO NAS NEKO TU S VREMENA NA VREME ZAPISAVA.

U NASEM SELU KO NIJE SLUZIO VOJSKU I NIJE VALJAO NI ZASTA. IL JE BIO KILAV, KLJAKAV, SAKAT, GLUV, CORAV ILI VRLJAV, SKRAJNUT U MOZAK PA SE NI OZENITI LAKO NIJE MOGAO

SADA VISE NISMO SELJACKA ZEMLJA I SELO VISE NIJE KAO PRE A OPET SE OZENITI NE MOGU TOLIKI MOMCI JER IM DEVOJKE POBEGOSE UZ BAGREM, POBEGOSE NIZA STRANU IZ NASE SELO OD DUGU NJIVU I TESKU MOTIKU

DEVOJKA SE NA BUNARU KLELA>
BOLJE U GRADU DA KUPIM JUGO NA KREDU NEGO DA ME PARAMA I MERCEDOSOM ZAVEDU.

SAD SMO KAO DEMOKRATSKA ZEMLJA U KOJEM NEMA VERBALNOG DELIKTA A OPET PRANGIJAJU NOVINARE I SVE PREKOBROJNE

DOK OGRADIMO NASE DVORISTE I DODJE U NJEGA KANALIZACIJA PODAVICEMO SE U GOVNIMA

DOK U MOJE SELO DOVEDU TELEFON, STA CEMO, DOVIKIVACEMO SE JOS.

DOK SA CESME POTECE I VODA IZ VODOVODA I MI CEMO BITI CENTAR NEKOG GRADA

AKO VASE DETE NEZNA JOS DA SVIRA NEK SE ICH NE BRINE I MOCART JE BIO MALI PA JE PORASTAO I NAPISAO REKVIJEM UZINAT SVIMA

U NASEM SELU SU SVI VICKASTI I SKLONI SMO POEZIJI
NE UMEMO DA PEVAMO AL UMEMO DA POTEGNEMO I NAZDRAVIMO

EVO JEDNE MOJE MALO IZRAZNE PESMICE

SELJAK RANO U PONJAVE LEZE
KAD POPIJE USTATI MU TEZE

DUSO MOJA OBUCI SE KRACE
MALA MOJA STO OBLACIS GACE

KAD SU ONO ZASVIRALE TRUBE
TAD SU MENI I RAZBILI ZUBE

ZVONI ZVONO OKO SEDAM SATI
TAD ME ZENA U STETI UVATI

MOJE SELO KUCA MI NA SPRAT
KO SE ZENI JA MU BUDEM SVAT

NEMOJ MALA ZAKLJUCATI BRAVU
SVRATICU TI KAD POMUZEM KRAVU.


Последњи изменио Radeumetnik дана 17/11/2008, 6:27 am. измењено укупно 1 пута
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty STA RADIM KAD NE RADIM

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:21 am

Evo jos mi i ovo lepo vreme ide na ruku, da se izvuce i to stajsko djubre, pa da ode sin samnom u sumu da nasecemo debeli drva jer ko zna kakva ce zima da se nakuri.

U kuci mozes da imas svakakvih gluposti al drva za zimu mora da spremis na vreme. Sto bi ja u sali reko da se obuces bajo i obujes na vreme. Jer za takva vremena se pravi kuca.

Sin kaze cale, kolko se bre ovog djubreta nakupilo, devet punih prikolica smo tek natovarili, pa sam ja to posle otero i polako stovario.

Mogo sam i brze, al mi prikolica ne kipuje, neko crevo puklo a kod nas seljaka sve ti je tako, na traktoru pisa ulje na sve strane, gume duvam svaki dan jer mi uvek neka pusti.

Nije da sam lenj vec sam priznajem, aljkav. Migavce sam bio popravio i svetla al se opet sve pokrsilo i polomilo, jebem mu sunce i nase puteve, sve zaraslo u ostrugu i bagrem, gume zacas izbusim na kojekakve eksere, sto kuraca bacaju po putu i po njivama, svega tu ima, od decjih pelena do zenskih ulozaka, pokvarenih televizora, ves masina, razbijenih vc solja.

A nase selo stiglo sve ko i druga sela gde prodje auto put.
Usla velika pometnja u narod, neko vec pozurio pa prodaje po neku njivu a neko se vec pokajao jer u stvari mi seljaci poslednji saznajemo pravu vrednost te svoje zemlje.

Dolaze stalno i nutkaju nas da im prodamo do puta svu tu zemlju, ali i mi seljaci smo nepoverljivi i nismo sisali vesla da tima u koznjacima, osisanim na celavo, sa onim lancima, sto se voze u onim dzipovima poverujemo sto govore da ce nam drzava uzeti dzabe pa bolje da je njima prodamo.

E vidi ti njih oni nama dosli da sole, ko da smo mi tu zemlju na lutriji dobili, to se sve krvavo cuvalo i kupovalo. Odvajalo se od usta od sebe da se dokupi komad zemlje.

Kazu sta ce ti zemlja kad ces uzeti tolike pare, pa da sedis pod sljivom. E tu je reko glupost, al ajd sta on zna, pa nije meni do sedanja, ja volim da radim, da izadjem u polje a ono zeleno, pa sve raste i cveta.

Tako je bilo oduvek, ja sam shugav ako ne izadjem i u neradne dane u polje da obidjem njive, sumu da vidim da nije neko seko shumu jer je svet postao mnogo pokvaren, obori hrast, umetri i prodaje ko svoje.

Ja znam da se ja batrgam dzabe, da ce jednog dana svu tu zemlju da pretvore u grad, i moj sin ce ziveti neki drugi zivot.
Znam da ce ta zemlja koju su svi poceli da zapustaju se prodavati tako skupo koliko niko u svom veku nece zaraditi. Neka i treba. To se cuvalo i to treba ceniti.

Kod mog komsije sin je na brzinu prodao dva hektara i uzeo stosezdeset hiljada evra, a sada je jedan hektar vec sedamstotina hiljada evra.
Neznam kako mu je, verovatno ga to ne pogadja, njegov je otac pre smrti se setao zarozan i pocepan po putu i po dvoristu, spadale mu gace da prostite jer ni kajis cestit nije imao. Onako bolestan i neobrijan umro je a nije prodao ni metar. Ko da on nije znao da proda, n jegova snajka, ofarba u crveno kosu, zapali cigaru i dvoriste nece da pocisti od smeca.

Tuga je to kad dodje vreme da se imovina rasprodaje, svi koji su alavi na pare odmah pomisle e da mi je te srece da se na lak nacin obogatim, pa bice da nas mrze, i cesto smo meta pljackasa koji bi da nas orobe dok mi to prodajemo.

Ne volim brate te pare, ni deca vise nam nisu normalna, oce odma jaka auta, zabatale skole, i odaju se lakom zivotu. I sta posle bude, pare se potrose, a deca nenaviknuta da rade i zarade propadnu.

Zato ja kazem sinu, sine nema prvo mercedes, vec prvo doktorat pa posle sta oces. A on veli meni pa sto cale kad cemo imati para puno.

Da naucis da cenis nasu muku, to nije sletelo s nebesa, to je neko krv propiso da zaradi a ti u svom ziivotu da upoznas neke pametne ljude, da naucis nesto novo, da zivis neki zivot koji ovde ne postoji.

Postoji svet i van ovog naseg sela, gde ljudi zive drugacije i ti moras da naucis da zivis drugacije, da postanes covek kome nece reci, obogatio se prodajuci ocevu zemlju a jedva da zna da se potpise.

Sutra kad te neko oslovi, da te oslovi sa doktore taman toliko pa da mi srce bude na mestu.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty MOJE KONZERVACIJE SA LJUDIMA

Порука by Radeumetnik 17/11/2008, 6:25 am

OTICI PREKO BRE ILI OSTATI U NASE SELO PITANJE JE SAD !

Napisaosam ne poricem, uzivas da prozivas ljude a ni sam nisi nacisto jesi li zadovoljan sa tih 300 evra od kojih treba da platis racune, da izdrzavas decu, vozis kola, okupas se, obuces, odes na odmor, nemoj to raditi, odlazili su mnogi nasi umovi, koji bi ovde potonuli a tamo su vise ucinili za Srbiju nego da si bili jedan prosecnih koji se hrve sa gomilom polupismenih, alavih i kriminalizovanih galamdzija koji pokazuju na svom primeru da ni jedan drzavni posao ne mogu bez gomile pomocnika savetnika.
Nismo ni mi heroji za medalju koji ovde ostajemo, a nisu ni oni nasi neprijatelji sto odlaze. Muka mi je i bljuje mi se kad citam ove tvoje nerazborite i neodmerene misli.
Bolje bi bi bilo da mi koji ostajemo se vise pozabavimo onim sto je ovde jer od njih nam koristi nece biti a nece ni stete jer nesrecan covek bi samo nasu bedu ucinimo jos vecom. Ucinimo nesto da ojacamo ovu klimavu drzavu, da konacno izmedju emocionalnog i racionalnog po pitanju Kosova nadjemo pravi put, jer od junacenja nam se ne zivi a ni sama politicka realnost sa siptarima nije nam bas sjajna, mozes li da zamislis jednu jaku siptarsku partiju u srpskoj skupstini sa buljukom poslanika koji oponiraju i prozivaju Srbe na svaku rec. Znaci da cuvamo nase dvoriste, cim nam neko preuzme deo da ga on cuva i proglasi ga za tudje treba duboko da se zamislimo sta mi cuvamo, ono sto smo izgubili ili ono sto cemo tek izgubiti.
Sve nase iseljenike, stradalnike, nesrecne od nemastine i ponizenja koje su doziveli ovde pozdravljam i zelim im svako dobro, nek su im deca ziva i zdrava jer to su ipak nasi ljudi koje ne treba pljuvati na tako jadan nacin kako ti to u nekom svom posrnucu ucini.

Citas li ti sebe covece ili ti je vrana popila mozak, koliko si puta samo napisao ALO VI ZALUDJENI, sta tebe boli ona stvar sto neko spakuje prnje, decu za rucice i oce da ode iz ove srecne zemlje gde su i izbeglice nepozeljna sorta, gde su cigani kao u azilu skupljeni iz svih bivsih republika, gde crnogorci jos nisu stvorili jos jednu republiku alii ce je sigurno stvoriti uskoro, gde se 7 kilometara auto puta, obilaznica oko BG gradi ni manje ni vise nego 17 godina, pogledaj samo komsije hrvate 1000 km auto puta sagradise za koliko ? nemas ti pojma u kakvom jebarniku zivimo, gde je drp sistem, korupcija sve zahvatila, kriminal se ponovo uselio u sve pore drustva, gledaj malo oko sebe sve mafije, da ih ne nabrajam sta rade, a oni sto lade muda
u nasoj skupstini gde je kao u cirkusu, to politicari ko da su dosli sa buvljaka gde su pre podne prodavali ukradene i svercovane automobile.
Kad pises o onima koji su otisli pisi na mail svoj svojoj rodbini pa im do mile volje pisi ALO VI ZALUDJENI, a ostale ljude ostavi na miru, ti niti ih hlebom hranis niti imas pravo da se mesas gde ce ko ziveti. sedi smirom i kljucaj taj komp iz fotelje kad si zaludan da pises tolike idiotske postove u kojima ocito samo ti uzivas, kad samo ti mislis da spasavas Srbiju od propasti i nemorala, opasulji se covece da nemas godina pa da ti oprostim na mladost a ovako prikoci malo da se ne slupas u toj prevelikoj brzini pisanja...

Rece mi covek da se potpisem, pa da mu se prestavim Seljak profesionalac, licno i svojerucno potvrdjujem da sam i ovo napisao.

Kazes dodju ljudi sa 800 evra penzije, da ali je to mnogo vise od 200 evra nase penizije od koje treba da zive plate lekove i pomazu svoju decu koja u 40 godina jedva da ishranjuju svoju decu, nisi novo rekao nista, i ja sam sam svog rodjaka sahranio koji je tamo stekao penziju, jer je rodbina tu samo kad se deli imovina, onda i baba Kurana ima pravo na svoj deo. U ovoj zemlji se ne postuje elementrno pravo da ti testamentom nekome ostavis svoju imovinu, tu je truli sud, pravo do kurca da sve to pogazi, dok u americi ako hoces mozes i kucetu da ostavis svoju omovinu a rodbina neka ga popusi malo, jer znas ti dobro kakva ti je rodbina koja napolju se ne poznaje a to isto cini i ovde, samo se pojavi kad neko odapne i deli imovina. Licemerni smo brate i kvarni, politicki nepismeni, moralno posrnuli, ovde bolje da cutimo jer sve sto govorimo jos vise govori o nasoj bedi, ovi drugi bar cute i mudro cute kao da neznaju da imaju i oni sljama koliko volis ali je to njihov sljam jer su druge poterali kod nas da mi prebiramo sta od toga valja a sta nam je poslato ko kukavicije jaje. U nasem dvoristu treba reda, zakona i malo vise nihilizma da se sagleda stepen dekadencije, pa da polako pocnemo da se podizemo ili da dostojanstveno nestanemo, da prepustimo onima koji su od nas spremniji, lukaviji, brze se kote, bezobzirniji su i znaju da metlaju kad je vreme...

Sta da potpisem, kao da ima to neke veze, ko sam, da stavim ovde TITO, FRANJO, ALIJA, SLOBA, crna cetvorka koja od svojih manje ili vise se javno ili tajno slavi, ko ima razloga on ih i sada slavi...
...ja sam obican anonimni covek iz ovog naroda i moje ime je beznacajno, jedan glas koji jedva da se cuje iz sume glasova koji urlaju, jedan koji je po godinama daleko od pocetka a sve blize svom grobu.
Nama treba jedan veliki pokret, pravi nacionalni pokret, velika borba protiv potrosackog mentaliteta, da sacuvamo sela, onu nasu obradivu zemlju od mnogih stranaca koji ce uskoro biti vlasnici te nase dedovine i onda necemo imati potrebe da idemo nigde, oni ce doci da zavrse zapoceto ovde, da od nas naprave svoje robove, da nam nametnu svoj beskrupolozni sistem vrednosti, da nam pogase sela, uniste vode, zagade sredinu i operu mozgove nasoj deci. Treba staviti moratorijum na prodaju zemlje preko 100 hektara, jer to kupuju samo oni koji su ili starni bankari ili lopovi.
Nama treba prava borba za povratak cistoj prirodi, bekstvo od ove lazne civilizacije, gomilanja automobila, nasta lici BG u spicu, jadan zivot u smogu u guzvi gde svi sanjaju neki svoj san o sreci na vrelom asvaltu.
Umesto da propagiramo da nam je lepota nasih sela na prvom mestu da tamo svaku skolu opremimo i podignemo, da deci sagradimo vrtic, mi sve to velelepno gradimo u centrima i narod kad sve to vidi bezi od te nepravde od svoje bede, od iskoriscavanja jer ovde se zivi najbolje od tudjega rada, da onaj koji proizvede naj manje ima koristi. Gde su ti ovde oni koji zive po selima, koji imaju drugaciie sisteme vrednosti, da njih podrzimo da vidim sta im treba da im pomognemo, a ne da ih podsticemo svojim neodmerenim pisanjem da ostave sve i pobegnu i oni iz zemlje glavom bez obzira jer ovde se sve vise opstaje na neposten nacin.
Ko je stekao ovde na posten nacin novac, nema toga, to su sve celave podguzne muve mnogih potkupljivih politicara koji ce sve rasprodati pa i nas same, mi to vidimo kao nasu realnost. Citas li novine, dodje mi da ih uzmem sa kioska i sve popalim radi svih onih naslova koji jos vise zagadjuju nasu javnost i stvarnost jer se trude da jeftinom propagandom svega i svacega a naj vise onih koji ne zasluzuju da budu na tim stranama. prvo novinare prozvati da ne pisu ta govna, pa onda tv da ne zagadjuju duse nase dece sa kojekvim sranjima da misle da je to pravi zivot, od toga samo neko na Dedinju ima korist a mi tonemo samo jos dublje...oces da kupis bager, na aukciji sajt LIMUNDO, DZO je dao bager na licitaciju, evo ako neko hoce revoluciju, da pocisti djubre sledeceg oktobra nek izvoli, mozda ga DZO i pokloni jer i njemu je dosta bagerisanja...

Vako, u moje selo, sta je be, kad pomenem selo svi zatvorate nos, smrdim vi na beli luk, a, na balegu, na svinjac i stalu, a i vama praziluk viri iz dupe, gladni ste be, ma vi ste be potrosna roba, portpali se u ti golubarnici, sta e be kukate mala vi plata, bedna penzija, zivite iz kesu, deca vam pricaju boze mi sakloni ko da su oni crnci, ma ko nasi garagani samo vrdaju, brate, brate, sve cujem pa se krstim s tri prsta, e poslednje vreme doslo, unuk kaze, bre deda jebo te bog, to je rep, aA, rep, a jel svinjiski od govece il od kuce, ma deda nisu bre to zivuljke, muzika bre deda, je rep. E do moga, ko mu dade tako ime, rep. Mi imamo nase kolo, nasu ramoniku, pa nase slave i preslave. Eno onomad bila nam i Sveta Petka, kod nasu crkvu se i u pred crkvu nema bre gde jaje da padne od naroda, pa vasar, deca pokupovala puske i pistolje, okrece se ringispil, cuje se neka pevaljka peva, ma dere se ko besna, u satoru se krka pecenje, volj ti prasece, jagnece, i pivo brate, bese ladno ko zmice, a lep dan ko upisan.
Moj unuk ode sa njegovim novim mercedesom, svako vece drugu voza. E ljubi ga deda, neka.
A opet mi oni celavci dosli da im prodam onu njivu pored autoputa, kazu sta se bre deda mislis, uzmi ovo milionce i kenjaj. E da im sto majki, sta mi rece, al cutim, sve ludak do ludaka, da prodam ne prodajemi se, da ne prodam, ubice me barabe. A sta cu posle, pare u banku, propadne i ode moja njiva, da zakopavam ce da truli, pa mora neki sanduk poseban da pravim, i dukata mi mnogo treba za milion gde da nadjem tolko zlato, jebem mu mladu nedelju...

Moj deda je govorio, muka bez para, a muka je grdna i sa parama, a njiva je ipak njiva, pare se uvek potrose, auto slupa i istruli a njiva ti uvek ostane nekom u nasledje, ma cak i onima koji ti nisu rod.

E jebi ga sto ti je teza ko proteza, dal si se verao na slivu il na dud il si to cinio po zgradama isti ti je krivak, umiru svi, i koji su radili u koji su ceo vek lezali, koji su pili i nisu, i koji su pusili i koji nisu, ma kakva ti je sorta takva ti je i boles.

E da i ja nesto kazem, oni sto su otisli, pobegose od neku muku, od roditelja, od motiku, od los poso u drzavnu firmu, a i te firme su barabe pokrale i sve su razvukli, neko odno srafovi, neko slavine iz ve ceja, neko skinuo i kazance steram mu ga majke pa na buvljak oces da kupis kazance, pa kad su posle ogladnili oni u bezaniju, ko da tamo samo nji cekaju, ima tamo da oznoje guzicu, nema vise da lade jajca da pevaju onu pesmu kako nemogu tako malo da prime kako malo mogu da rade.
A ima i nji skolovani, e da samo nji cekaju, ima da rade sta ima, na njihovu njivu, na gradjevinu,
ni nasi doktori tamo odma ne lece, vec prvo rade ko da nikakve skole nisu zavrsili, guraju babe po bolnicama, prosipaju guske u veceju od bolesnika.
Moj komsija doso pa nije se ni osevapio od penziju, voleo brate da loce, pa ga drmnuo ifrakt i ode. Pa za njim ode i zena i ona je tamo radila u klanici, e ta mucenica se naprala klozeta i stepenista svapski. Jebi ga zivot ti je mnogo zaguljen, i oni nisu imali ovde zemlje, bili sirotinja, kuca puna naroda, on neki zanatlija, ona bez skolu pa ajd trbuhom za kruhom.

U VOJVODINI KLIPOVI KAO KIŠOBRANI:))..

U VOJVODINI BACIŠ DUGME U NJIVU, IZRASTE KAPUT:))

KazeM da su klipovi ko kisobran al u ciju njivu dal od oni sto su prvi veleposednici u evropi il u neku seljacku ne prodatu. KazeM bacis dugme a ono raste kaput, kod nas oko Palanke ne bacis li djubre ima da ti izraste krivak.
Jebi ga, od boga da otmes ne mozes, nekad bude ko da si se na njega kamenjem gadjao a opet nekad te nagradi preko vise pa se namucis ziv da to sa njive izvuces.
Radeumetnik
Radeumetnik
Уметничка душа Портала
Уметничка душа Портала

Број порука : 267
Age : 65
Points : 187
Registration date : 22.08.2007

http://www.osamrusanj.znanje.info

Назад на врх Go down

SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE Empty Re: SELJAK SRBA I NJEGOVE ZAGULJENE PRICE

Порука by Sponsored content


Sponsored content


Назад на врх Go down

Назад на врх

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Не можете одговорити на теме у овом форуму