SAMANIZAM BRE

ŠAMANIZAM

Šamanizam je najstariji naučni eksperiment ljudske civilizacije. Metoda naučnog istraživanja u šamanizmu bazirana je na direktnoj iskustvenoj spoznaji i usmjerena je na esencijalno istraživanje fenomena života i bitka. Desetinama hiljada godina širom svijeta,gdje god su postojale i postoje ljudske zajednice,šamani su otvarajuči se ka komunikaciji sa totalnošću postojanja svega što jest,i direktnim iskustvima proizašlim iz nje,doprinosili evolutivnom razvoju čovječanstva i elementarnih ljudskih aktivnosti. Metode duhovno-psihološkog razvoja čovjeka,medicina i farmacija,svi oblici umijetnosti, lov, ribolov,obrada metala,poljoprivreda,upoznavanje sa zakonima prirode i svemira,religija,rituali,itd.,neke su od glavnih ljudskih djelatnosti koje su inspirirane prisustvom šamanizma i šamana. Šamanizam se otkriočovjeku onoga trenutka kada je čovjek spoznao da promjena svijesti,tj.stanja percepcije,uslovljava promjenu doživljaja,uvida i iskustva realnosti. Jedna od fundamentalnih postavki teorije relativiteta je, da parafraziram,da promatrani fenomen ili pojava su određeni perceptivnim stanjem promatrača U svakodnevnici svakog ljudskog bića,ova postavka je vrlo očigledno manifestirana npr. kroz razliku realnosti budnog-dnevnog stanja i realnosti snova tokom spavanja. Dnevna realnost i realnost svijeta snova samo su mali dio beskonačnog broja realnosti koje su međusobno povezane i formiraju "mrežu" postojanja svega što jest kroz koju uzročno-posljedičnom vezom utječu jedna na drugu.Komunikacija različitih dimenzija odigrava se kroz interakciju vibracija. Polazeči od zakona relativnosti i vibratorne prirode svega što čini totalnost postojanja i života ,šamani su počeli otkrivati metode svjesnog mjenjanja stanja percepcije.To je otvorilo uvid u širi spektar dimenzija postojanja(vibracija),njihovu povezanost i prirodu međusobnih utjecaja.Proučavanjem percepcije šamani su otkrili određena stanja i metode kojima mogu transformirati vibracije i izazvati suptilne promjene u jednom sloju vibracija,koje dalje kroz lančanu reakciju mogu prouzrokovati promjene u ostalim vibracijama. Promatran u kontekstu socijalne funkcije šamanizam je kroz posvećenje i usluge šamana orjentiran ka ljudskoj zajednici i njenoj harmoniji. Šamanizam je otvoren,liberalan,komunikativan,ekspresivan,intuitivan,individualan i usklađen sa prirodom i potrebama područja i stanovništva u kome šaman djeluje. Šamanizam nije baziran na dogmi i ideologiji već na individualnoj iskustvenoj spoznaji zakona i mehanizama koji vladaju prirodom i ljudskom psihom. To ga čini procesom koji se stalno razvija i održava ga kao metod vitalnim, te transformativno efikasnim. U duhovno -razvojnom smislu bitno je reći da je šamanizam sadrži beskonačno puno različitih metoda i tehnika .To što se netko bavi šamanizmom ili tehnikama proizašlim iz njega(yoga,tai chi, reiki..itd.) ne podrazumijeva da je on(ona) duhovna osoba.Duhovnost i metod mogu ali i ne moraju biti povezani.Nivo svjesnosti,integriranosti i ljudske kvalitete određuju duhovni nivo nečijeg postojanja i to je nešto do čega ljudi mogu doći tokom života na vrlo različite načine. Transformativni metodi šamanizma su sredstva i alatke koji mogu biti dragocjena pomoć na putu ka samospoznaji,iscjeljenju i duhovnom ostvarenju.

PORJEKLO ŠAMANIZMA

U antropološkoj dokumentaciji šamanizam i njegovo porjeklo se često vezuje za plemenske strukture sibirskog i centralno-azijskog regiona. Razlog tomu može biti u činjenici da je večina informacija o šamanizmu do polovine 20.stoljeća bila bazirana na studijama ruskih naučnika 19. i pocetka 20.st koji su proučavajući sibirsku i centralno-azijsku kulturu ostavili vrlo lijepu i opširnu studiju o šamanizmu.Sibir i centralna- azija su mjesta u kojima je šamanizam antropološki proučavan ,a sam fenomen je sa nekim zajedničkim regionalnim i individualnim karakteristikama,bez formalne povezanosti,prisutan u svim djelovima svijeta. Porjeklo šamanizma treba tražiti izvan prostora i vremena vezanih za materijalno polje egzistencije,u svjetovima kolektivne svijesti za koju smo svi vezani i koje smo svi aktivni dio. Kroz povijest ljudskog razvoja odnos između šamanizma i čovjeka je prolazio kroz razne faze i oblike. U predbiblijskom razdoblju svi ljudi su imali otvoren i aktivan odnos sa šamanizmom odnosno svi su, u granicama osobnih kapaciteta,bili šamani. Na osnovu mitova i povijesnih epova raznih naroda i drevnih mističnih tradicija, koji spadaju u kategoriju mitova o usponu i padu čovjeka,možemo zaključiti da razvoj individualnih moći i sposobnosti u ljudi nije bio popračen adekvatnim duhovno-etičkim pristupom.To je uslovilo korumpiranost duha.Situacija u kojoj je koncentracija moći rasla ,a moć svijesti i samokontrole opadala,postala je potencijalno destruktivna,opasna po prirodni sistem i čovjeka.U jednom trenutku ovog povijesnog razdoblja došlo je do lanca prirodnih katastrofa koje su zbrisale čitave civilizacije sa lica Zemlje.Klimatski uslovi i geografski izgled Zemlje promijenili su se ,takoreći,preko noći.Nakon dramatične ekološke i demografske promjene došlo je do postepenih promjena ljudske svijesti.Posljedice promjene svijesti rezultirale su gubitkom aktivne veze največeg dijela čovječanstva sa fenomenom šamanizma. To je bio pad čovjeka .Pad sa višeg nivoa percepcije na niži,racionalno-materijalni nivo bitka.Medjutim fenomen šamanizma nije iščezao.Iskustvo šamanizma nastavilo je da živi u sferi kolektivne svijesti.Tokom svih povijesnih razdoblja ,uključujući i naše suvremeno doba,u svim sredinama širom svijeta uvijek je postojao određeni broj ljudi koji su se kroz različite sticaje okolnosti i procese otvarali ka sferama više svijesti i postajali šamani. Njihova dužnost je bila da komuniciraju svoja iskustva zajednici,vode računa o njenoj harmoniji,podstiću materijalni i duhovni razvoj. U mnogim sredinama ljudi su spoznali da moći i potencijali proizašli iz šamanizma zahtjevaju protutežu u visokim etičko-humanim standardima i principima,odnosno došlo je do procesa oduhovljavanja šamanizma. Prosvjetljenjem nadahnuti šamani kreirali su razne duhovne puteve,bazirane na specifičnim metodama i kozmologijama proizašlim iz njihove direktne inspiracije.Iz nekih od ovih puteva kasnije su se razvile neke od današnjih zvaničnih religija. Svrha i zadatak duhovnih puteva,bez obzira na mjesto,vrijeme,specifičnu formu,prisustvo ili odsustvo religijskog konteksta,su jedinstveni u svom cilju-očuvanje i uspostavljanje veze čovjeka sa potencijalima ljudske svijesti,usmjerenjem ka individualnoj i kolektivnoj harmonizaciji,produhovljenju i ultimatno spoznaji Božanskog(ljudskog)u nama.
1

Auu Samane al ga ti razvuce sada...